Пређи на главни садржај

Foie gras versus versus Chardonnay


Ne znam kako je sa vama dragi čitaoci ali ja prosto obožavam one situacije kada krenete da tražite jednu stvar, a onda naletite na neku drugu i jako joj se obradujete. Najčešće to onda bude razlog za početak jedne sjajne priče. Tako je bilo i pre par dana  kada sam u podrumu prevrtao po kutijama u potrazi za produžnim kablom i sasvim slučajno naleteo  na bocu Calvadosa. Sam bog zna kako se ona  našla tu. Za one koji ne znaju u pitanju je  brendi od jabuka iz jednog francuskog regiona u Donjoj Normandiji, koji  inače nastaje tako što se jabuke presuju u sok koji fermentira sa kvascem i zatim se dvostruko destiluje. Malo sam vratio film u nazad i setio se da sam  ovu bocu calvadosa destilerije  Château du Breuil u stvari dobio od mojih prijatelja Maje i Dute. Bili su pre par godina na proputovanju Francuskom pa su mi doneli da probam. 
Odmah mi je pala na pamet jedna sjajna ideja, napraviću jedan kalsičan francuski specijalitet za čije spremanje ću iskoristiti calvados. Biće to sjajna prilika da  pozovem Maju i Dutu da zajedno uživamo u ovoj gastronomskoj đakoniji.
Jelo koje ću spremati  je pečena guščija jetra ili foie gras sa karamelizovanim jabukama i kruškama,  koje ću  pogađete flambirati clavadosom. Naravno samo za ovu priliku ispećiću slatki francuski hleb brioche tek toliko da jelo dobije posebnu draž.
 Da bi užitak bio potpun potrudio sam se da za moje goste odaberem vina koja će pratiti ovo jelo, moj izbor je bio chardonnay,  jednostavno kod ovokvog uparivanja ovo vino sa svojom aromatikom predstavlja klasičan školski primer  za savršen par vina i hrane. Bila su to dva sjajna šardonea iz Srbije, Terasa 2013.  vinarije Matalj iz Negotina i Babaroga 2013.  vinarije Bjelica iz Novog Sada.

Prvi deo zadatka je obavljen sada ide onaj drugi teži deo zadatka gde naći foie gras u Novom Sadu, prvo sam pomislio da će to biti nemoguća misija. Međutim setio sam se svog prijatelja Baneta Zakića vlasnika i glavnog kuvara restorana Zak u Novom Sadu. Bane je kuvar koji je  znanje i iskustvo stečeno šestogodišnjim radom u ekskluzivnom restoranu u Salcburgu, a zatim i dvanaestogodišnjim radom u elitnom moskovskom restoranu,  sa zadovoljstvom  uspeo da  prenese u Novi Sad.
Na meniju njegovog restorana je često zastupljena guščija jetra, naročito bih istakao pečenu guščiju jetru na file minjonu u sosu od malina. Imao sam priliku da probam ovo jelo koje svima toplo preporučujem, prava poslastica za istinske gurmane.
Jedan poziv Banetu i foie gras je bio kod mene, pripremio sam sve ostale  namirnice, ohladio vina i sačekao goste. Maja i Duta su došli sa svojom preslatkom ćerkicom Zoe. Pre početka spremanja hrane nazdravili smo uz calvados čisto da sa ovim aperitivom napravimo lepu uvertiru u slasne zalogaje.
Jelo je brzo bilo gotovo, poslužio sam jelo u dvorištu i sada je ostalo  taman toliko vremena da Maja i Duta odaberu svioje vinske favorite, verujte nije im bilo lako. Ipak su imali ispred sebe dva izuzetna vina, ja da se pitam ja bih najverovatnije odabrao oba. 
Maja se odluičila za Babarogu, za nju  su snažne arome vanile na nosu, kiseline skoro limunske iza kojih su se pojavljivale note breskve i kajsije činile  idealan par sa slatkim mesom guščije jetre i brioche hleba. Duta je odabrao Terasu, mineralno sa aromama kruške i dinje, puno i kremasto bilo  je za njega savršen par uz karamelizovne kruške i jabuke, blagu slatkoću koja je dolazila od clavadosa i pečeno meso guščije jetre.
Maja i Duta do sada nisu imali prilike da probaju ovaj specijalitet i bili su oduševljeni.  Priznali su mi da su se susretali sa ovim jelom kada su bili u Francuskoj ali jednostavno nisu ga naručili jer nisu znali o čemu se radi, sada kada su videli kako je ukusno, sledeći put će priča biti drugačija. 
Na kraju večere svi troje smo bili sigurni u jedno da za dobar šardone ne treba ići u Fransusku,  jer jedan  nam je tu ispred nosa tako reći u komšiluku, a drugi u Negotinu. Dva velika vina koja su odlično ispratila specijalitet kakav je foie gras, mogu samo da kažem bravo za Bjelicu i Matalja.
Živeli !


.                                 PEČENA GUŠČIJA JETRA SA KARAMELIZOVANIM                           
                                                        JABUKAMA I KRUŠKAMA
                                                     UZ TOSTIRANI  BRIOCHE HLEB
                                                                  


Za dve osobe 


Sastojci : 

- 2 kom  guščije jetre ( foie gras ) debljine 1 cm i težine 100 g 
-1 jabuka oljuštena i isečena na 1/4
-1 kruška oljuštena i isečena na 1/4
-2 kašike  žutog šećera
-20 g maslaca
-60 ml Calvados ( konjak od jabuka )
-so
-biber

Sastojci za brioche hleb :

Starter :

-15 g svežeg kvasca
-60 g mleka
-60 g brašna

Testo :

-250 g brašna
-3 kom  jaja
-1 umućeno jaje
-4 g soli
-15 g šećera u prahu
-120 g omekšalog maslaca



Priprema brioch hleba :

1. Starter :

2. Razmutiti kvasac u toplom mleku pa dodati brašno.
    Ostaviti pokriveno na toplom mestu dok ne poraste duplo.

3. Testo :

4. U narasli starter dodati sve sastojke za testo i mesiti dok ne postane glatko i prestane da vam se lepi za ruke  ( oko 20 minuta ) .

5. Izmeriti 2 dela od po 250 g testa i razvući svaki elipsasto. Saviti po dužim delovima pa srolati.
    Staviti u nauljen pleh i opet ostaviti na toplom  da naraste toliko da napuni pleh. 
    Testo premazati umućenim jajetom.

6. Peći u zagrejanoj rerni na 180 stepeni 25-30 minuta.

Priprema guščije jetre :


1. Guščiju jetru posoliti i pobiberiti, u dobro zagrejanom tiganju peći sa obe strane po 1 minut.
    Nakon pečenja prebaciti je na papirni ubrus i ostaviti par minuta da upije višak masnoće.

2. U tiganju otopiti maslac i šećer, dodati jabuke i kruške i pržiti ih par minuta.
    Zatim dodati Calvados i pržiti ih još 2-3 minuta dok se u potpunosti ne karamelizuju.

3. Karamelizovane jabuke i kruške prvo  servirati na tanjiru, preko njih staviti pečenu guščiju jetru
    i posuti sa krupnom morskom solju.

4. Kao prilog poslužiti brioche hleb, koji smo prethodno isekli na kriške, skinuli koru, isekli na trouglove
    i ispekli u tosteru.















Коментари

Популарни постови са овог блога

Dimljena zapečena butkica versus Varijanta

Spremajući fina jela  kojima sam tražio savršen vinski par, primetio sam da sam zaboravio na jednu poznatu namirnicu, slučajno ili namerno ni sam nisam siguran. Bilo je to ono po čemu je Srbija nadaleko poznata , pogađate bio je to dobar planinski  kajmak. Odlučio sam da to promenim i posetim jedno mesto gde po meni nastaje jedan od najukusnijih kajmaka u Srbiji. Osoba koja je pravila ovaj kajmak bila je moja rođena tetka Nada Živković iz sela Brezova. Krenuo sam na put ka manastiru Studenica zadužbini Stefana Nemanje, po mnogima jednom od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prfinjene arhitekture vizantijsko-raške škole već i zbog divnog predela na kome je sagrađen. Svojim kolima sam stigao do Studenice, gde su me sačekali Vesna i Ivan,  inače moja sestra od tetke i njen muž. Prebacili smo se u  njihov terenski auto, jer put  do mesta Brezova  nije bio baš u najboljem stanju. Poneo sam par poklona za moje domaćine  ali između ostalog i bocu vi...

Savršen ručak u Loftu

Bilo je sunčano subotnje prepodne, Dejana inače moja supruga i ja vozili smo bicikle po  tek  probuđenim ulicama Novog Sada. Obilazili smo grad u potrazi za najkarakterisitičnijim i najvrednijim kućama Novog Sada, imali smo i vodiča u vidu izvrsne knjige: „Novi Sad od kuće do kuće“ .  Autor ove knjige je bila naša sugrađanka istoričar umetnosti Donka Stančić. Zaista vredna knjiga džepnog formata, idealna kada vozite bicikl, sažetih tekstova, osnovnih informacija i pažljivo biranih fotografija namenjena je u potpunosti svakom  profilu čitaoca. Obilazak je trajao nekoliko sati, u pitanju je stotinak kuća razbacanih po obodima i  širem centru grada. Sat na tornju crkve Imena Marijinog  pokazivao je dva popodne, a mi smo se nalazili u blizini, tačnije u ulici Njegoševa br.2 ispred palate“Gvozdeni čovek“. Ova kuća je izgrađena davne 1908. godine u secesijskom stilu arhitekte Karolj Kovača iz Budimpešte. Zanimljivo je da se na samom uglu ove kuće,...

Wiener Saftgulasch versus Svb Rosa i Zavet stari

Svake godine  poslednja nedelja avgusta, za  moje kolege sa posla Ivicu, Mikija i naravno mene je posebna. Jovan, gazda firme u kojoj radimo u to vreme nas vodi na jezero Plansee  u austrijskoj pokrajini Tirol  koje važi za najčišće jezero sa kategorijom kvaliteta vode broj 1.  Naše druženje predstavlja kako bi u modernom žargonu rekli  "team building"  jer za velike uspehe je potreban dobar tim,  sa sloganom : „ Sami ne mo žemo onoliko koliko možemo zajedno“. Nas četvorica idemo na produženi vikend gde vreme provodimo  u kupanju, ronjenju i dugim šetnjama u prirodi, međutim glavni akcenat se stavlja na hranu i dobru kapljicu. Uglavnom uživamo u ukusnoj austriskoj kuhinji moje kolege više u raznim vrstama piva, a ja naravno u vinima kojih moram priznati u Austriji ima jako puno. Prošle godine smo u povratku sa jezera svratili do Beča i u jednoj od mnogobrojnih bečkih pivnica probali izvrstan Wiener Saftgulasch mit  Se...