Пређи на главни садржај

Chipirones en su tinta versus Ralja


Na poslednjem Wine jamu u Beogradu video sam se sa starim prijateljem Aleksandrom Milanovićem, mojim dugogodišnjem saborcem beogradskog klabinga. Međutim kako smo sada stariji i naravno iskusniji, obojica smo klabing  zamenili  novom pasijom, a ona se zove uživanje u dobrim vinima. On je čak otišao i korak dalje u toj ljubavi prema vinu,  kupio je zemlju, zasadio lozu i počeo da obrađuje  vinograd. Rezultat svega toga bilo je njegovo  prvo vino. Poklonio mi je jednu bocu, za početak bez etikete, rekao mi je da probam i da mu javim šta mislim o njegovom prvencu..
Po povrtaku kući probao sam ovo bezimeno vino i  bio sam oduševljen. Ako je ovo krajnje amaterski i iz čistog entuzijazma kako sam Alekasadar kaže, pa kakvo bi onda  vino bilo da je rađeno profesionalno.
Odmah sam nazvao Aleksandra i dogovorio se sa njim da sa prvim danima proleća posetim njegov vinograd, rekao sam mu da ja moram da vidim gde nastaje ovaj vinski nektar.
Vreme je brzo proletelo i sa prvim vesnicima proleća ja sam bio na starom Kragujevačkom putu u pravcu za Mladenovac. Negde na trideset petom kilometru od Beograda, nalazilo se mesto Ralja u kojem je bio smešten Aleksandrov  vinograd.
U njemu me je i dočekao, bio je to zasad od 500 čokota ili gidža Cabernet Sauvignona starosti od 11 do 12 godina. Orjentisan prema jugu, okupan Suncem, gledao je na planinu Kosmaj, sa koje je stalno duvao svež povetarac koji u letnjim mesecima nije dozvoljavao da se loza pregreje. Po priči bivšeg vlasnika ove parcele nekada davno je tu takođe bio vinograd, što svedoči jedna preostala stoletna gidža. Svi ovi navedeni uslovi u kombinaciji sa idealnim teroarom činilu su da ovaj vinograd  daje grožđe odličnog kavliteta.
Zato sam odlučio da mom mom domaćinu  priredim jedno iznenađenje u vidu sljubljivanja vina i hrane, pripremaću jedno fino jelo baš u samom vinogradu.
Poneo sam sa sobom  mobilnu kuhinju: plinska boca, gorionik, tiganj, noževi, tanjiri, namirnice i naravno dva vina. Podrazumevalo se da ćemo uživati u Cabernet Sauvignonu berbe 2012. mog domaćina. Samo za ovu priliku dobio sam Aleksandrov pristanak da ga krstim imenom Ralja jer nije red da ovako dobro vino bude bez imena. Naravno ovo je samo privremeno dok mu on sam ne da adekvatno ime. Drugo je bilo suvo sortno crveno vino Prokupac 2011. vinarije Toplički vinogradi iz Prokuplja. Proizvedeno je od grožđa autohtone istoimene sorte vinove loze brižljivo negovane u sopstvenim vinogradima pokraj reke Toplice na 350 metara nadmorske visine. Odabrao sam ovo čisto da bih  video kakav je odnos snaga prokupac versus cabernet sauvignon.
Jelo koje sam spremao bilo je tradicionalno špansko, izvornog naziva " Chipirones en su tinta " ili ti punjene lignje u sosu od mastila. Izabaro sam ovaj specijalitet španske kuhinje iz razloga što sam ubeđen da oba vina imaju snagu da isprate ovo jelo, kao što bi to učinio i Španski Tempranillo.
Otvorili smo bocu Cabernet Sauvignona, jedan deo je odmah otišao u pripremu jela, drugi deo u naša grla.  Očistio sam lignje, spremio sos od mastila, tako da je sve  ubrzo bilo gotovo. Servirao sam jelo, ja sam se odlučio da savršen par nađem za Ralju, a Aleksandar za Prokupac. Za njega je ovo vino  boje zrele višnje, mirisom šumskog voća i čokolade,  zaokruženim ukusom sa nežnim tonovima vanile činilo  idealan spoj sa sosom od mastila i mesom pečenih lignji. 
Moj utisak Ralje je bio : tamno crvene boje u čaši, mirisa crvenog bobičastog voća i suvih šljiva, na nepcu ekstraktivno i slatkog  ukusa zrele višnje. Bio je to savršen spoj punjenih lignji, mastila i pirinča.
Aleksandar nije krio zadovoljstvo zbog uspešne kombinacije prokupca i punjenih lignji, ja sam takođe bio oduševljen njegovim vinom, isto onako kao i prvi put kada sam ga probao. Rekao sam mu na povratku kući da u njemu mora da ima gena vinogradara.  Na šta mi je on odgovorio da sam potpuno u pravu i da je njegov deda po majci imao vinograde u mestu Plastovo inače poznatom vinogradarskom kraju u Hrvatskoj.  Onda druže mogu da ti kažem samo jedno, nastavi da radiš kao što si radio i do sada  jer pred tobom je blistava budućnoct jednog velikog vinara.
Živeli !






                                          PUNJENE LIGNJE U SOSU OD MASTILA
                                                           " Chipirones en su tinta "



Za 2 osobe 

Sastojci :

- 8 manjih lignji 
- 150 g repova škampa 
- 2 crna luka
- 2 čena belog luka
- 300 ml pirea od paradajza
- 1 kašika mastila od lignje
- 2 kašike sitno seckanog peršuna
- maslinovo ulje
- 100 ml crvenog vina
- 3 kašike prezli
- biber
- brašno
- so


Priprema :
  
1. Prvo pripremiti punjenje za lignje

2. Lignjama odstraniti  krakove, očistit od utrobe, dobro oprati i ostaviti sa strane.
    Krakove  sitno iseckati zajedno sa repovima škampa koje smo prethodno odvojili od 
    škampa i izvadili iz oklopa.
3. Jedan crni luk i čen belog luka sitno iseckati i pomešati sa mlevenim biberom. U tiganj dodati 2 kašike
    maslinovog ulja, dobro zagrejati ulje, dodati mešavinu luka i dinstati na srednjoj vatri dok luk ne omekša.

4. U luk dodati sitno seckane krakove lignji i repove škampa i sve kratko propržiti otprilike 2 do 3 minuta.
    Zatim dodati 150 ml pirea od paradajza, crveno vino i sve kuvati na laganoj vatri dok kraci ne omekšaju,
    otprilike oko 20 minuta.

5. Zatim pripremiti sos od mastila.

6. U tiganj dodati 2 kašike maslinovog ulja, dobro zagrejati ulje, dodati sitno seckanu 1 glavicu crnog luka,
    sitno seckan 1 čen belog luka i biber. Dinstati luk dok ne omekša.

7. Zatim dodati peršun i 150 ml pirea od paradajza, sve krčkati na umerenoj vatri 5- 10 minuta.
    Dok se sos kuva, u čaši sa malo vode razmutiti mastilo od lignje. Dodati sosu i kuvati još 10 minuta.

8. Na kraju pripremiti lignje.

9. Svaku lignju napuniti punjenjem koje smo prvo pripremili, koristiti čačkalicu za zatvaranje lignje,
    uvaljati svaku u brašno i kratko propržiti na dobro zagrejanom maslinovom ulju, dok ne dobiju
    zlatno-žutu boju. Nakon prženja prebaciti ih na papirne ubruse da se ocede od viška masnoće.

10. Punjene lignje poslužiti na kuvanom pirinču preko koga smo prelili sos od mastila.




    










Коментари

Популарни постови са овог блога

Dimljena zapečena butkica versus Varijanta

Spremajući fina jela  kojima sam tražio savršen vinski par, primetio sam da sam zaboravio na jednu poznatu namirnicu, slučajno ili namerno ni sam nisam siguran. Bilo je to ono po čemu je Srbija nadaleko poznata , pogađate bio je to dobar planinski  kajmak. Odlučio sam da to promenim i posetim jedno mesto gde po meni nastaje jedan od najukusnijih kajmaka u Srbiji. Osoba koja je pravila ovaj kajmak bila je moja rođena tetka Nada Živković iz sela Brezova. Krenuo sam na put ka manastiru Studenica zadužbini Stefana Nemanje, po mnogima jednom od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prfinjene arhitekture vizantijsko-raške škole već i zbog divnog predela na kome je sagrađen. Svojim kolima sam stigao do Studenice, gde su me sačekali Vesna i Ivan,  inače moja sestra od tetke i njen muž. Prebacili smo se u  njihov terenski auto, jer put  do mesta Brezova  nije bio baš u najboljem stanju. Poneo sam par poklona za moje domaćine  ali između ostalog i bocu vi...

Savršen ručak u Loftu

Bilo je sunčano subotnje prepodne, Dejana inače moja supruga i ja vozili smo bicikle po  tek  probuđenim ulicama Novog Sada. Obilazili smo grad u potrazi za najkarakterisitičnijim i najvrednijim kućama Novog Sada, imali smo i vodiča u vidu izvrsne knjige: „Novi Sad od kuće do kuće“ .  Autor ove knjige je bila naša sugrađanka istoričar umetnosti Donka Stančić. Zaista vredna knjiga džepnog formata, idealna kada vozite bicikl, sažetih tekstova, osnovnih informacija i pažljivo biranih fotografija namenjena je u potpunosti svakom  profilu čitaoca. Obilazak je trajao nekoliko sati, u pitanju je stotinak kuća razbacanih po obodima i  širem centru grada. Sat na tornju crkve Imena Marijinog  pokazivao je dva popodne, a mi smo se nalazili u blizini, tačnije u ulici Njegoševa br.2 ispred palate“Gvozdeni čovek“. Ova kuća je izgrađena davne 1908. godine u secesijskom stilu arhitekte Karolj Kovača iz Budimpešte. Zanimljivo je da se na samom uglu ove kuće,...

Wiener Saftgulasch versus Svb Rosa i Zavet stari

Svake godine  poslednja nedelja avgusta, za  moje kolege sa posla Ivicu, Mikija i naravno mene je posebna. Jovan, gazda firme u kojoj radimo u to vreme nas vodi na jezero Plansee  u austrijskoj pokrajini Tirol  koje važi za najčišće jezero sa kategorijom kvaliteta vode broj 1.  Naše druženje predstavlja kako bi u modernom žargonu rekli  "team building"  jer za velike uspehe je potreban dobar tim,  sa sloganom : „ Sami ne mo žemo onoliko koliko možemo zajedno“. Nas četvorica idemo na produženi vikend gde vreme provodimo  u kupanju, ronjenju i dugim šetnjama u prirodi, međutim glavni akcenat se stavlja na hranu i dobru kapljicu. Uglavnom uživamo u ukusnoj austriskoj kuhinji moje kolege više u raznim vrstama piva, a ja naravno u vinima kojih moram priznati u Austriji ima jako puno. Prošle godine smo u povratku sa jezera svratili do Beča i u jednoj od mnogobrojnih bečkih pivnica probali izvrstan Wiener Saftgulasch mit  Se...