Пређи на главни садржај

Crack pie versus Zanos Ivanović

Ovaj dezert je napravljen po receptu korejanskog kuvara David Changa inače vlasnika lanaca poznatih restorana Momofuku (Srećna breskva ) u New Yorku i širom sveta. Ovoj put savršen par pronašao sam u belom dezertnom vinu Zanos 2010. kasne berba rajnskog rizlinga vinarije Ivanović iz Aleksandrovca.
Vodeći se osnovnom metodom uparivanja vina i hrane po istim ukusima, slatko sa slatkim,
Zanos baš tom svojom slatkoćom, umerenim alkoholima, ukusima meda i ananasa čine idealan spoj sa žutim šećerom i vanilom u filu i sa ovsenim pahuljicama i maslacem u kori pite.
Ovaj recept sam preveo i sada je po prvi put dostupan na našem jeziku, tako da verujem da će sladokusci i ljubitelji vina zaista uživati u ovom fenomenalnom perfect matchu.
Živeli !





                                                     
                                                                      CRACK PIE


Za 6 osoba


Sastojci za crack pie

-30 g otopljenog maslaca
-ovseni kolač
-20 g žutog šećera
-prstohvat soli
-fil za pitu
-šećer u prahu za posipanje


Sastojci za ovseni kolač :

-120 g otopljenog maslaca
-70 g žutog šećera
-30 g šećera
-1 žumance
-80 g brašna za kolače
-90 g ovsenih pahuljica
-na vrh noža sode bikarbone
-na vrh noža praška za pecivo
-prstohvat soli


Sastojci za fil :

-230 g otopljenog maslaca
-200 g žutog šećera
-200 g šećera
-60 g mleka u prahu
-200 ml pavlake za šlag
·         -1 kašikica ekstrata vanile
·         -8 žumanaca


PRIPREMA:

1.      Prvo treba napraviti ovseni kolač i to na sledeći način. Rernu zagrejati na 180 stepeni, u činiji otopljenom maslacu (sobne temperature), dodati šećer, žuti šećer i žumance(sobne temperature). Mikserom mutiti na maloj brzini dok se masa ne sjedini. Zatim dodati brašno, ovsene pahuljice, sodu bikarbonu, prašak za pecivo i so, sve mutiti 1 minut, smesu prebaciti u pleh na papir za pečenje, špatulom razvući smesu na debljinu 1 cm, ubaciti u rernu, peći 15 minuta i nakon toga ovseni kolač izvaditi da se ohladi.

2.      Fil za pitu, napraviti na sledeći način, u činiji sjediniti žuti šećer, šećer i mleko u prahu pomešati lagano špatulom. Dodati otopljen maslac (sobne temeperature), pavlaku za šlag i ekstrat vanile i sve mikserom mutiti 1 min, zatim dodati žumanca (sobne temperature) i miksati dok se žumanca ne umute. Fil ostaviti sa strane.
3.      U većoj činiji izdrobiti ovseni kolač, dodati žuti šećer, otopljen maslac ( sobne temperature ), so i sve sastojke izmešati rukama dok se ne sjedine, od smese oblikovati kuglu. U rebrasti pleh, prečnika 30 cm prebaciti smesu za crack pie, rukama smesu naneti prvo na dno pleha, a zatim i po ivicama pleha, smesa treba da prektije celu površinu pleha. Debljina smese treba da je oko 0,5 cm, na kraju sipati fil za pitu, koji ne sme da se sipa skroz do vrha, jer u toku pečenja fil naraste pa može doći do kipenja.
4.      U prethodno zagrejanoj rerni na 180 stepeni ubaciti pitu i peći je 20 minuta, nakon toga smanjiti temperaturu rene na 150 stepeni i peći je još 10 minuta, tada će korica pite dobiti braon-žutu boju, što je znak da je pita gotova.
5.      Pitu izvaditi iz rerene i ostaviti da se ohladi 1 sat na sobnoj temperaturi, nakon toga je prebaciti u frižider i hladiti je 2 sata.
6.      Pre posluživanja pitu posuti šećerom u prahu.



Ovaj dezert je napravljen po receptu korejanskog kuvara David Changa inače vlasnika lanaca poznatih restorana Momofuku (Srećna breskva ) u New Yorku i širom sveta. Ovoj put savršen par pronašao sam u belom dezertnom vinu Zanos 2010. kasne berba rajnskog rizlinga vinarije Ivanović iz Aleksandrovca.
Vodeći se osnovnom metodom uparivanja vina i hrane po istim ukusima, slatko sa slatkim,
Zanos baš tom svojom slatkoćom, umerenim alkoholima, ukusima meda i ananasa čine idealan spoj sa žutim šećerom i vanilom u filu i sa ovsenim pahuljicama i maslacem u kori pite.
Ovaj recept sam preveo i sada je po prvi put dostupan na našem jeziku, tako da verujem da će sladokusci i ljubitelji vina zaista uživati u ovom fenomenalnom perfect matchu.
Živeli !




Коментари

Популарни постови са овог блога

Dimljena zapečena butkica versus Varijanta

Spremajući fina jela  kojima sam tražio savršen vinski par, primetio sam da sam zaboravio na jednu poznatu namirnicu, slučajno ili namerno ni sam nisam siguran. Bilo je to ono po čemu je Srbija nadaleko poznata , pogađate bio je to dobar planinski  kajmak. Odlučio sam da to promenim i posetim jedno mesto gde po meni nastaje jedan od najukusnijih kajmaka u Srbiji. Osoba koja je pravila ovaj kajmak bila je moja rođena tetka Nada Živković iz sela Brezova. Krenuo sam na put ka manastiru Studenica zadužbini Stefana Nemanje, po mnogima jednom od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prfinjene arhitekture vizantijsko-raške škole već i zbog divnog predela na kome je sagrađen. Svojim kolima sam stigao do Studenice, gde su me sačekali Vesna i Ivan,  inače moja sestra od tetke i njen muž. Prebacili smo se u  njihov terenski auto, jer put  do mesta Brezova  nije bio baš u najboljem stanju. Poneo sam par poklona za moje domaćine  ali između ostalog i bocu vi...

Savršen ručak u Loftu

Bilo je sunčano subotnje prepodne, Dejana inače moja supruga i ja vozili smo bicikle po  tek  probuđenim ulicama Novog Sada. Obilazili smo grad u potrazi za najkarakterisitičnijim i najvrednijim kućama Novog Sada, imali smo i vodiča u vidu izvrsne knjige: „Novi Sad od kuće do kuće“ .  Autor ove knjige je bila naša sugrađanka istoričar umetnosti Donka Stančić. Zaista vredna knjiga džepnog formata, idealna kada vozite bicikl, sažetih tekstova, osnovnih informacija i pažljivo biranih fotografija namenjena je u potpunosti svakom  profilu čitaoca. Obilazak je trajao nekoliko sati, u pitanju je stotinak kuća razbacanih po obodima i  širem centru grada. Sat na tornju crkve Imena Marijinog  pokazivao je dva popodne, a mi smo se nalazili u blizini, tačnije u ulici Njegoševa br.2 ispred palate“Gvozdeni čovek“. Ova kuća je izgrađena davne 1908. godine u secesijskom stilu arhitekte Karolj Kovača iz Budimpešte. Zanimljivo je da se na samom uglu ove kuće,...

Wiener Saftgulasch versus Svb Rosa i Zavet stari

Svake godine  poslednja nedelja avgusta, za  moje kolege sa posla Ivicu, Mikija i naravno mene je posebna. Jovan, gazda firme u kojoj radimo u to vreme nas vodi na jezero Plansee  u austrijskoj pokrajini Tirol  koje važi za najčišće jezero sa kategorijom kvaliteta vode broj 1.  Naše druženje predstavlja kako bi u modernom žargonu rekli  "team building"  jer za velike uspehe je potreban dobar tim,  sa sloganom : „ Sami ne mo žemo onoliko koliko možemo zajedno“. Nas četvorica idemo na produženi vikend gde vreme provodimo  u kupanju, ronjenju i dugim šetnjama u prirodi, međutim glavni akcenat se stavlja na hranu i dobru kapljicu. Uglavnom uživamo u ukusnoj austriskoj kuhinji moje kolege više u raznim vrstama piva, a ja naravno u vinima kojih moram priznati u Austriji ima jako puno. Prošle godine smo u povratku sa jezera svratili do Beča i u jednoj od mnogobrojnih bečkih pivnica probali izvrstan Wiener Saftgulasch mit  Se...