Пређи на главни садржај

Jagnjeći kotleti versus Pino Botunjac i Mammoth







U malenom živopisnom selu Kosuriće u blizini manastira Studenica žive dvojica mojih rođenih stričeva Milovan i Milomir Pešić. Posle zatvaranja preduzeća u kojima su dugo godina radili,  odlučili su da se vrate na selo i započnu uzgoj ovaca.  Za poslednjih desetak godina napornog rada uspeli su da se pročuju po kvalitetu mesa koje proizvode i da budu jedni od glavnih snabdevača većine drumskih kafana duž Ibarske magistrale.
Kod Milovana i Milomira nisam bio jako dugo, odlučio sam da ih posetim i da se lično uverim u kvalitet nadaleko čuvene jagnjetine. Na put nisam pošao nespreman, pošto sam znao da ćemo uživati u ukusnoj jagnjetini poneo sam dve boce pino noara. Mammoth 2007. vinarije Milijana Jelića iz Vranja i Pino Botunjac podruma Koste Botunjca iz mesta Donje Zleginje u Župi. Stričevi nisu neki veliki ljubitelji vina ali sam ja odlučio da ih upoznam sa jednim od najboljih pino noara iz Srbije i da im pokažem kako se fantastično sljubljuje sa jagnjetinom.
Na put sam krenuo autom, od Kraljeva do Studenice ima nekih šezdesetak kilometara, na par kilometara pre Studenice zaustavio sam se u mestu Nikoljača gde sam ostavio auto. Dalje put Kosurića sam nastavio pešice, kolskim putem gde idu samo traktori i terenska vozila. Posle kraće nizbrdice prešao sam most na reci Studenica i nastavio penjanje, nakon pola sata pešačenja bio sam na svom odredištu. Selo je činilo nekoliko razbacanih kuća  smeštenih u pitomoj udolini, oko kojih su bile livade tamno zelene trave na čijim obodima je rasla stoletna hrastova šuma. Vijugavi kolski put pun žute prašine vodio je tačno kroz selo , na samom  njegovom početku  bila je kuća mojih stričeva.
Zatekao sam ih dok su obavljali svakondnevne poslove, Milovana u toru sa ovcama, a Milomira u bašti. Pozdravili smo se i seli na kamenu terasu u  debeli hlad starog oraha, izneli su ispred mene meze : suvo meso, sir, kajmak i domaći hleb. Naravno sve smo to zalili sa rakijom, primetio sam da je peć na drva ili kako je ovde zovu "furuna" naložena.

Milovan je već pripremio jagnjetinu ali sam ga ja zamolio da mi odvoji par kotleta jer sam planirao da  moje stričeve obradujem  jednim ukusnim jelom.
Milovan je govorio da nema potrebe da bilo šta spremam ali sam ja rekao da  ovaj delikates nikako ne smeju da propuste  jer će imati savršenu priliku da ga probaju sa fantastičnim pino noarom.
Jagnjetina je bila u "furuni", ja sam pripremio sos od belog luka i ruzmarina, kratko propržio spanać i paradajz,  inače moram da napomenem da su sve ove ukusne namirnice bile iz bašte mojih domaćina.
Otvorio sam vina, kotlete sam kratko propržio, servirao uz sos i povrće i poslužio stričevima. Mogu vam reći da sam im izmamio osmehe na licima, kako i ne bi kada se ovako ukusna jagnjetina upari sa još ukusnijim pino noarom.
Milovanov favorit je bio Mammoth sočan i začinskih aroma bio je idealan partilac kotleta, Milomir se odlučio za Pino Botunjac koji je svojim čudesnim voćnim aromama  bio savršen par uz sočno meso. U međuvremenu bilo je gotovo meso iz peći, nastavilo smo dalje da uživamo  u vinu i ukusnoj hrani, imali smo toliko toga da kažemo jedan drugome, jer ipak prošlo je jako puno vremena od kada smo se poslednji put videli. Tada sam i saznao za jedan nesvakidašnji događaj koji se odigrao ispred kuće mojih stričeva.  Po priči Milovana Pešića sve se dogodilo u noći između petka i subote  tog 29. jula 2011. godine. Iz dubokog sna probudila ga je buka  koja je dopirala iz  štale sa ovcama koja  se nalazila na  nekih tridesetak metara od  kuće. Bukvalno je iskočio iz kreveta,  i u nekoliko brzih koraka se  našao ispred štale, otvorio je vrata i na svoje zaprepašćenje ugledao velikog  vuka od svojih pedesetak kilograma među stadom ovaca. Jednu ovcu je svojim čeljustima snažno držao za vrat, Milovan je bio potpuno goloruk, uspeo je da dograbi jednu letvu i njome satera vuka u ugao štale. Vuk je režao na njega ali ga nije napadao, ubrzo na vratima se pojavio Milomir sa lovačkom puškom, u svoj toj žurbi zaboravio je da je napuni.  Da li je  prazna puška bila okidač da vuk oseti da mu je život ugrožen, Milovanu ni dan danas nije jasno ali nakon toga vuk je skočio na njega i svom snagom zario svoj oštre zube u predelu njegovog levog pazuha. Krenula je borba na život i smrt, Milovan se svom svojom  težinom od preko sto kilograma obrušio na vuka, uhvatio ga  za vrat i krenuo da ga davi ali on nije popuštao. U poslednjem trenutku  Milomir je  doneo sekiru, dodao je bratu koji je sa nekoliko udaraca u glavu,  vuka usmrtio i uspeo da se oslobodi  negovih čeljusti. Nakon ove borbe , stado je bilo manje za četiri ovce, Milovan  je završio kod doktora, a kasnije i na kućnom lečenju.


Strica sam odslušao u jednom dahu, nisam stigao ni vino da popijem, kakva neverovatna priča, čak je i Jovan Memedović sa svojom emisijom " Sasvim prirodno " želeo da piše o Milovanu i MIlomiru. Ali nažalost to se nikada nije dogodilo jer nisu želeli nikakav publicitet i bilo kakvo snimanje, čak i ovde nećete videti njihove fotografije jer je to bila njihova želja.
Nisam ni primetio kako je vreme proletelo, Sunce je zalazilo iz brda bacajući poslednje zrake svetla koji su obasjavali prelepu dolinu reke Studenice. Opijen pogledom razmišljao sam o večitoj borbi koja se vodi na ovim prostorima između čoveka i vuka, naslužio sam nam preostali pino noar, podigao sam visoko čašu i nazdravio mojim hrabrim domaćinima.
Živeli !



              JAGNJEĆI KOTLETI U SOSU OD BELOG LUKA I RUZMARINA
                                                     NA  MLADOM SPANAĆU





za 4 osobe

Sastojci :

za prilog :

- 1 kašika maslinovog ulja
- 400 g cherry paradajza
- prstohvat soli
- 300 g mladog spanaća
- 150 ml belog vina
- sveže mleveni crni biber


za meso :

- 1 kašika maslinovog ulja
- 800 g jagnjećih kotleta
- 6 čenova sitno seckanog belog luka
- 1 kašikica ruzmarina
- 150 ml belog vina

Priprema :


1. Posolite jagnjeće kotlete i stavite ih na zagrejano maslinovo ulje u prvi tiganj.

2. U drugi tiganj stavite posoljeni cherry paradajz narezan na četvrtine.

3.  Nakon nekoliko sekundi, kada je paradajz omekšao, dodajte listove mladog spanaća
     i sve zalijte sa belim vinom i pobiberite.

4. Meso pecite sa svake strane po par minuta, ne više, da bi meso unutra ostalo fine roze boje.
    Kada je meso pri kraju pečenja, ubacite beli luk i ruzmarin i sve podlijte sa belim vinom.
    Sačekajte par minuta da tečnost malo ispari i spremni ste za serviranje.
   



Коментари

Популарни постови са овог блога

Dimljena zapečena butkica versus Varijanta

Spremajući fina jela  kojima sam tražio savršen vinski par, primetio sam da sam zaboravio na jednu poznatu namirnicu, slučajno ili namerno ni sam nisam siguran. Bilo je to ono po čemu je Srbija nadaleko poznata , pogađate bio je to dobar planinski  kajmak. Odlučio sam da to promenim i posetim jedno mesto gde po meni nastaje jedan od najukusnijih kajmaka u Srbiji. Osoba koja je pravila ovaj kajmak bila je moja rođena tetka Nada Živković iz sela Brezova. Krenuo sam na put ka manastiru Studenica zadužbini Stefana Nemanje, po mnogima jednom od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prfinjene arhitekture vizantijsko-raške škole već i zbog divnog predela na kome je sagrađen. Svojim kolima sam stigao do Studenice, gde su me sačekali Vesna i Ivan,  inače moja sestra od tetke i njen muž. Prebacili smo se u  njihov terenski auto, jer put  do mesta Brezova  nije bio baš u najboljem stanju. Poneo sam par poklona za moje domaćine  ali između ostalog i bocu vi...

Savršen ručak u Loftu

Bilo je sunčano subotnje prepodne, Dejana inače moja supruga i ja vozili smo bicikle po  tek  probuđenim ulicama Novog Sada. Obilazili smo grad u potrazi za najkarakterisitičnijim i najvrednijim kućama Novog Sada, imali smo i vodiča u vidu izvrsne knjige: „Novi Sad od kuće do kuće“ .  Autor ove knjige je bila naša sugrađanka istoričar umetnosti Donka Stančić. Zaista vredna knjiga džepnog formata, idealna kada vozite bicikl, sažetih tekstova, osnovnih informacija i pažljivo biranih fotografija namenjena je u potpunosti svakom  profilu čitaoca. Obilazak je trajao nekoliko sati, u pitanju je stotinak kuća razbacanih po obodima i  širem centru grada. Sat na tornju crkve Imena Marijinog  pokazivao je dva popodne, a mi smo se nalazili u blizini, tačnije u ulici Njegoševa br.2 ispred palate“Gvozdeni čovek“. Ova kuća je izgrađena davne 1908. godine u secesijskom stilu arhitekte Karolj Kovača iz Budimpešte. Zanimljivo je da se na samom uglu ove kuće,...

Wiener Saftgulasch versus Svb Rosa i Zavet stari

Svake godine  poslednja nedelja avgusta, za  moje kolege sa posla Ivicu, Mikija i naravno mene je posebna. Jovan, gazda firme u kojoj radimo u to vreme nas vodi na jezero Plansee  u austrijskoj pokrajini Tirol  koje važi za najčišće jezero sa kategorijom kvaliteta vode broj 1.  Naše druženje predstavlja kako bi u modernom žargonu rekli  "team building"  jer za velike uspehe je potreban dobar tim,  sa sloganom : „ Sami ne mo žemo onoliko koliko možemo zajedno“. Nas četvorica idemo na produženi vikend gde vreme provodimo  u kupanju, ronjenju i dugim šetnjama u prirodi, međutim glavni akcenat se stavlja na hranu i dobru kapljicu. Uglavnom uživamo u ukusnoj austriskoj kuhinji moje kolege više u raznim vrstama piva, a ja naravno u vinima kojih moram priznati u Austriji ima jako puno. Prošle godine smo u povratku sa jezera svratili do Beča i u jednoj od mnogobrojnih bečkih pivnica probali izvrstan Wiener Saftgulasch mit  Se...