U malenom živopisnom selu Kosuriće u blizini manastira
Studenica žive dvojica mojih rođenih stričeva Milovan i Milomir Pešić. Posle
zatvaranja preduzeća u kojima su dugo godina radili, odlučili su da se
vrate na selo i započnu uzgoj ovaca. Za poslednjih desetak godina
napornog rada uspeli su da se pročuju po kvalitetu mesa koje proizvode i da
budu jedni od glavnih snabdevača većine drumskih kafana duž Ibarske magistrale.
Kod Milovana i Milomira nisam bio jako dugo, odlučio sam da ih posetim i da se lično uverim u kvalitet nadaleko čuvene jagnjetine. Na put nisam pošao nespreman, pošto sam znao da ćemo uživati u ukusnoj jagnjetini poneo sam dve boce pino noara. Mammoth 2007. vinarije Milijana Jelića iz Vranja i Pino Botunjac podruma Koste Botunjca iz mesta Donje Zleginje u Župi. Stričevi nisu neki veliki ljubitelji vina ali sam ja odlučio da ih upoznam sa jednim od najboljih pino noara iz Srbije i da im pokažem kako se fantastično sljubljuje sa jagnjetinom.
Na put sam krenuo autom, od Kraljeva do Studenice ima nekih šezdesetak kilometara, na par kilometara pre Studenice zaustavio sam se u mestu Nikoljača gde sam ostavio auto. Dalje put Kosurića sam nastavio pešice, kolskim putem gde idu samo traktori i terenska vozila. Posle kraće nizbrdice prešao sam most na reci Studenica i nastavio penjanje, nakon pola sata pešačenja bio sam na svom odredištu. Selo je činilo nekoliko razbacanih kuća smeštenih u pitomoj udolini, oko kojih su bile livade tamno zelene trave na čijim obodima je rasla stoletna hrastova šuma. Vijugavi kolski put pun žute prašine vodio je tačno kroz selo , na samom njegovom početku bila je kuća mojih stričeva.
Zatekao sam ih dok su obavljali svakondnevne poslove, Milovana u toru sa ovcama, a Milomira u bašti. Pozdravili smo se i seli na kamenu terasu u debeli hlad starog oraha, izneli su ispred mene meze : suvo meso, sir, kajmak i domaći hleb. Naravno sve smo to zalili sa rakijom, primetio sam da je peć na drva ili kako je ovde zovu "furuna" naložena.
Kod Milovana i Milomira nisam bio jako dugo, odlučio sam da ih posetim i da se lično uverim u kvalitet nadaleko čuvene jagnjetine. Na put nisam pošao nespreman, pošto sam znao da ćemo uživati u ukusnoj jagnjetini poneo sam dve boce pino noara. Mammoth 2007. vinarije Milijana Jelića iz Vranja i Pino Botunjac podruma Koste Botunjca iz mesta Donje Zleginje u Župi. Stričevi nisu neki veliki ljubitelji vina ali sam ja odlučio da ih upoznam sa jednim od najboljih pino noara iz Srbije i da im pokažem kako se fantastično sljubljuje sa jagnjetinom.
Na put sam krenuo autom, od Kraljeva do Studenice ima nekih šezdesetak kilometara, na par kilometara pre Studenice zaustavio sam se u mestu Nikoljača gde sam ostavio auto. Dalje put Kosurića sam nastavio pešice, kolskim putem gde idu samo traktori i terenska vozila. Posle kraće nizbrdice prešao sam most na reci Studenica i nastavio penjanje, nakon pola sata pešačenja bio sam na svom odredištu. Selo je činilo nekoliko razbacanih kuća smeštenih u pitomoj udolini, oko kojih su bile livade tamno zelene trave na čijim obodima je rasla stoletna hrastova šuma. Vijugavi kolski put pun žute prašine vodio je tačno kroz selo , na samom njegovom početku bila je kuća mojih stričeva.
Zatekao sam ih dok su obavljali svakondnevne poslove, Milovana u toru sa ovcama, a Milomira u bašti. Pozdravili smo se i seli na kamenu terasu u debeli hlad starog oraha, izneli su ispred mene meze : suvo meso, sir, kajmak i domaći hleb. Naravno sve smo to zalili sa rakijom, primetio sam da je peć na drva ili kako je ovde zovu "furuna" naložena.
Milovan je već pripremio jagnjetinu ali sam ga ja zamolio da mi odvoji par
kotleta jer sam planirao da moje stričeve obradujem jednim ukusnim
jelom.
Milovan je govorio da nema potrebe da bilo šta spremam ali sam ja rekao da
ovaj delikates nikako ne smeju da propuste jer će imati savršenu
priliku da ga probaju sa fantastičnim pino noarom.
Jagnjetina je bila u "furuni", ja sam pripremio sos od belog luka i ruzmarina, kratko propržio spanać i paradajz, inače moram da napomenem da su sve ove ukusne namirnice bile iz bašte mojih domaćina.
Otvorio sam vina, kotlete sam kratko propržio, servirao uz sos i povrće i poslužio stričevima. Mogu vam reći da sam im izmamio osmehe na licima, kako i ne bi kada se ovako ukusna jagnjetina upari sa još ukusnijim pino noarom.
Milovanov favorit je bio Mammoth sočan i začinskih aroma bio je idealan partilac kotleta, Milomir se odlučio za Pino Botunjac koji je svojim čudesnim voćnim aromama bio savršen par uz sočno meso. U međuvremenu bilo je gotovo meso iz peći, nastavilo smo dalje da uživamo u vinu i ukusnoj hrani, imali smo toliko toga da kažemo jedan drugome, jer ipak prošlo je jako puno vremena od kada smo se poslednji put videli. Tada sam i saznao za jedan nesvakidašnji događaj koji se odigrao ispred kuće mojih stričeva.Po priči Milovana Pešića sve se dogodilo u noći između
petka i subote tog 29. jula 2011. godine. Iz dubokog sna probudila ga je
buka koja je dopirala iz štale sa ovcama koja se nalazila na
nekih tridesetak metara od kuće. Bukvalno je iskočio iz kreveta,
i u nekoliko brzih koraka se našao ispred štale, otvorio je vrata i
na svoje zaprepašćenje ugledao velikog vuka od svojih pedesetak kilograma
među stadom ovaca. Jednu ovcu je svojim čeljustima snažno držao za vrat,
Milovan je bio potpuno goloruk, uspeo je da dograbi jednu letvu i njome satera
vuka u ugao štale. Vuk je režao na njega ali ga nije napadao, ubrzo na vratima
se pojavio Milomir sa lovačkom puškom, u svoj toj žurbi zaboravio je da je
napuni. Da li je prazna puška bila okidač da vuk oseti da mu je
život ugrožen, Milovanu ni dan danas nije jasno ali nakon toga vuk je skočio na
njega i svom snagom zario svoj oštre zube u predelu njegovog levog pazuha.
Krenula je borba na život i smrt, Milovan se svom svojom težinom od preko
sto kilograma obrušio na vuka, uhvatio ga za vrat i krenuo da ga davi ali
on nije popuštao. U poslednjem trenutku Milomir je doneo sekiru,
dodao je bratu koji je sa nekoliko udaraca u glavu, vuka usmrtio i uspeo
da se oslobodi negovih čeljusti. Nakon ove borbe , stado je bilo manje za
četiri ovce, Milovan je završio kod doktora, a kasnije i na kućnom
lečenju.
Jagnjetina je bila u "furuni", ja sam pripremio sos od belog luka i ruzmarina, kratko propržio spanać i paradajz, inače moram da napomenem da su sve ove ukusne namirnice bile iz bašte mojih domaćina.
Otvorio sam vina, kotlete sam kratko propržio, servirao uz sos i povrće i poslužio stričevima. Mogu vam reći da sam im izmamio osmehe na licima, kako i ne bi kada se ovako ukusna jagnjetina upari sa još ukusnijim pino noarom.
Milovanov favorit je bio Mammoth sočan i začinskih aroma bio je idealan partilac kotleta, Milomir se odlučio za Pino Botunjac koji je svojim čudesnim voćnim aromama bio savršen par uz sočno meso. U međuvremenu bilo je gotovo meso iz peći, nastavilo smo dalje da uživamo u vinu i ukusnoj hrani, imali smo toliko toga da kažemo jedan drugome, jer ipak prošlo je jako puno vremena od kada smo se poslednji put videli. Tada sam i saznao za jedan nesvakidašnji događaj koji se odigrao ispred kuće mojih stričeva.
Strica sam odslušao u jednom dahu, nisam stigao ni vino da popijem, kakva neverovatna priča, čak je i Jovan Memedović sa svojom emisijom " Sasvim prirodno " želeo da piše o Milovanu i MIlomiru. Ali nažalost to se nikada nije dogodilo jer nisu želeli nikakav publicitet i bilo kakvo snimanje, čak i ovde nećete videti njihove fotografije jer je to bila njihova želja.
Nisam ni primetio kako je vreme proletelo, Sunce je zalazilo iz brda bacajući poslednje zrake svetla koji su obasjavali prelepu dolinu reke Studenice. Opijen pogledom razmišljao sam o večitoj borbi koja se vodi na ovim prostorima između čoveka i vuka, naslužio sam nam preostali pino noar, podigao sam visoko čašu i nazdravio mojim hrabrim domaćinima.
Živeli !
JAGNJEĆI
KOTLETI U SOSU OD BELOG LUKA I RUZMARINA
NA MLADOM SPANAĆU
za 4
osobe
Sastojci
:
za
prilog :
- 1
kašika maslinovog ulja
- 400 g
cherry paradajza
-
prstohvat soli
- 300 g
mladog spanaća
- 150 ml
belog vina
- sveže
mleveni crni biber
za
meso :
- 1
kašika maslinovog ulja
- 800 g
jagnjećih kotleta
- 6
čenova sitno seckanog belog luka
- 1
kašikica ruzmarina
- 150 ml
belog vina
Priprema
:
1. Posolite jagnjeće kotlete i
stavite ih na zagrejano maslinovo ulje u prvi tiganj.
2. U drugi tiganj stavite
posoljeni cherry paradajz narezan na četvrtine.
3. Nakon nekoliko sekundi,
kada je paradajz omekšao, dodajte listove mladog spanaća
i sve zalijte sa belim vinom i pobiberite.
4. Meso pecite sa svake strane
po par minuta, ne više, da bi meso unutra ostalo fine roze boje.
Kada je meso pri kraju pečenja, ubacite beli luk i ruzmarin i sve
podlijte sa belim vinom.
Sačekajte par minuta da tečnost malo ispari i spremni ste za serviranje.
Коментари
Постави коментар