Пређи на главни садржај

Kuglof versus Smederevka

 
Za ovaj perfect match odlučio sam se za vino Smederevka berba 2014. autohtoni ponos vinarije Janko iz Smedereva. Castella ili Kasutera kolač je veoma popularan japanski spužvasti biskvitni kolač koji se priprema od brašna, jaja, šećera i meda. Ovaj kolač, koji je danas specijalitet grada Nagasaki, potiče iz Portugala ili Španije i veruje se da su ga u Japan doneli portugalski trgovci u 16. veku. Ime kolača izvedeno je iz španskog Pao de Castela što bi u prevodu značilo hleb iz Kastilje. Danas se mogu pronaći razne verzije ovog kolača, a ja sam se odlučio za najobičniju varijantu koju nisam pekao u kalupu za hleb već u kalupu za kuglof. Ovim potezom sam želeo da ovom kolaču dam jednu tipično vojvođansku notu. 
Smederevka je bledo zelene boje, na nosu mirisi limuna i limete koji su se savršeno stapali sa citrusnim mirisima u prelivu kolača.
U ustima ovo vino je suvo, umereno puno, hrsakvih kiselina koje su pratile kiselkasto-slatku koru kuglofa koja je dolazila od soka limuna i meda. Na kraju voćni ukusi u završnici slagali su se sa mekom, sočnom, slatko mednom i vazdušastom teksturom kolača.
Živeli! 








                                                        Kuglof versus Smederevka






                                           

KASUTERA (CASTELLA ) KUGLOF

Za 10 porcija

Sastojci:
- 8 većih jaja
- 300 gr šećera
- 200 gr višenamenskog brasna ili brašna za hleb
- 100 ml mleka
- 4 kašike meda + 1 kašika za premazivanje
- sok od 1 limuna
- kockica maslaca za podmazivanje kalupa

za preliv:
- 150 gr šećera u prahu
- sok od jedne limete
- rendana korica jedne limete

I još potrebno:
- mikser
- kalup za kuglof
- velika posuda za miksanje
- šerpa za kuvanje na vodenoj pari
- žica za mućenje
- lopatica
- četkica
- plastična kesa (za zamrzivac npr.)


Priprema:

1.
Zagrejati rernu na 170 stepeni.

2. Kalup za kuglof dobro podmazati maslacem.

3. Napuniti šerpu sa vodom, a zatim prokuvati. Isključiti ringlu i ostaviti šerpu na ringli.

4. Dok voda ne prokuva izmešati med i mleko, malo zagrejati smesu kako bi se med lepo istopio i u potpunosti izmešao sa mlekom.
5. Odmeriti šecer i brašno. Brašno dva puta prosejati.

6. Razbiti jaja u činiju, kratko ih miksati pa dodati šecer. Nastaviti mućenje nad šerpom sa vrelom vodom. Staviti činiju iznad šerpe i miksati lagano dok smesa ne počne da se zgušnjava. Kad osetite da je smesa mlaka skinite činiju sa jajima sa pare i nastavite miksanje. Ako se u medjuvremenu ponovo ohladi, vratite je na paru da se dodatno zagreje. Najbolju teksturu kolača dobićete ako krenete miksanje mikserom uključenim na 2. ili 3. brzinu, a zatim, čim primetite da je smesa pocela da se zgušnjava, prebacite mikser na 1 i nastavite mućenje dok ne dobijete skroz gustu smesu (trebaće vam oko 15-ak minuta miksanja). Masa je umućena kada možete žicom miksera ispisati svoje inicijale na površini, a oni ostanu na povrsini dovoljno dugo da ih možete pročitati i zatim se stope sa ostatkom smese.

7. U umućena jaja dodati smesu mleka i meda. Nakon toga ručno umešajte brašno. Koristeći žicu za mućenje, dodati kašiku po kašiku brašna, mešati nakon svake kašike brašna sve dok se brašno u potpunosti ne poveže sa smesom.

8. Sipati pripremljenu smesu u kalup puneći ga do vrha. 

9. Staviti kalup u zagrejanu rernu i peći 50 minuta. Mozete proveriti drvenim štapicem da li je kuglof pečen... gurnite štapic u sredinu kuglofa i ako izadje čist znači gotovo je. 

10. U medjuvremenu izmešati 1 kašiku meda i sok od limuna sa dve kašičice vrele vode.
Kada izvadite kuglof iz rerne odmah ga premažite glazurom od meda, limuna i vode i ostavite da se malo prohladi.
Kada je dovoljno hladan da možete da ga uzmete u ruke, a ne ispečete se, a ipak još dosta vruć, izvadite ga iz kalupa i stavite ga u najlon kesu. Svezite krajeve kese pa vruć kuglof stavite u frižider na nekoliko sati, najbolje preko noći. 

11. Sutradan pripremite preliv, sok od limete, i šećer u prahu dobro promešajte da se svi sastojci sjedine, i 
prelijte kuglof, pospite rendanom korom limete.





Коментари

Популарни постови са овог блога

Dimljena zapečena butkica versus Varijanta

Spremajući fina jela  kojima sam tražio savršen vinski par, primetio sam da sam zaboravio na jednu poznatu namirnicu, slučajno ili namerno ni sam nisam siguran. Bilo je to ono po čemu je Srbija nadaleko poznata , pogađate bio je to dobar planinski  kajmak. Odlučio sam da to promenim i posetim jedno mesto gde po meni nastaje jedan od najukusnijih kajmaka u Srbiji. Osoba koja je pravila ovaj kajmak bila je moja rođena tetka Nada Živković iz sela Brezova. Krenuo sam na put ka manastiru Studenica zadužbini Stefana Nemanje, po mnogima jednom od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prfinjene arhitekture vizantijsko-raške škole već i zbog divnog predela na kome je sagrađen. Svojim kolima sam stigao do Studenice, gde su me sačekali Vesna i Ivan,  inače moja sestra od tetke i njen muž. Prebacili smo se u  njihov terenski auto, jer put  do mesta Brezova  nije bio baš u najboljem stanju. Poneo sam par poklona za moje domaćine  ali između ostalog i bocu vi...

Savršen ručak u Loftu

Bilo je sunčano subotnje prepodne, Dejana inače moja supruga i ja vozili smo bicikle po  tek  probuđenim ulicama Novog Sada. Obilazili smo grad u potrazi za najkarakterisitičnijim i najvrednijim kućama Novog Sada, imali smo i vodiča u vidu izvrsne knjige: „Novi Sad od kuće do kuće“ .  Autor ove knjige je bila naša sugrađanka istoričar umetnosti Donka Stančić. Zaista vredna knjiga džepnog formata, idealna kada vozite bicikl, sažetih tekstova, osnovnih informacija i pažljivo biranih fotografija namenjena je u potpunosti svakom  profilu čitaoca. Obilazak je trajao nekoliko sati, u pitanju je stotinak kuća razbacanih po obodima i  širem centru grada. Sat na tornju crkve Imena Marijinog  pokazivao je dva popodne, a mi smo se nalazili u blizini, tačnije u ulici Njegoševa br.2 ispred palate“Gvozdeni čovek“. Ova kuća je izgrađena davne 1908. godine u secesijskom stilu arhitekte Karolj Kovača iz Budimpešte. Zanimljivo je da se na samom uglu ove kuće,...

Wiener Saftgulasch versus Svb Rosa i Zavet stari

Svake godine  poslednja nedelja avgusta, za  moje kolege sa posla Ivicu, Mikija i naravno mene je posebna. Jovan, gazda firme u kojoj radimo u to vreme nas vodi na jezero Plansee  u austrijskoj pokrajini Tirol  koje važi za najčišće jezero sa kategorijom kvaliteta vode broj 1.  Naše druženje predstavlja kako bi u modernom žargonu rekli  "team building"  jer za velike uspehe je potreban dobar tim,  sa sloganom : „ Sami ne mo žemo onoliko koliko možemo zajedno“. Nas četvorica idemo na produženi vikend gde vreme provodimo  u kupanju, ronjenju i dugim šetnjama u prirodi, međutim glavni akcenat se stavlja na hranu i dobru kapljicu. Uglavnom uživamo u ukusnoj austriskoj kuhinji moje kolege više u raznim vrstama piva, a ja naravno u vinima kojih moram priznati u Austriji ima jako puno. Prošle godine smo u povratku sa jezera svratili do Beča i u jednoj od mnogobrojnih bečkih pivnica probali izvrstan Wiener Saftgulasch mit  Se...