Пређи на главни садржај

Pečeni fileti orade sa sosom od limuna i čipsom od peršuna versus Trijumf i 8. tamburaša


Moj brat od ujaka Ivan i njegova supruga Sanja su mladi bračni par iz Kraljeva koji obožavaju da putuju. Pre nekoliko dana su bili gosti i kod nas u Novom Sadu pa sam posebno za tu priliku pripremio jedno  ukusno jelo za dva fina bela vina.
Jednu bocu vina smo dobili od Ivana i Sanje bio je to Trijumf Gold Sauvignon blanc 2012. vinarije Aleksdandrović. Inače ovo vino su probali  u vinariji Aleksandrović koju su posetili na svom putu za Novi Sad i jako im se  dopalo. Sjajno je to, što se Ivan u poslednjem trenutku predomislio i promenio plan putovanja i odlučio da ne putuju dosadnim auto-putem već da posle Kragujevca krenu preko Vinče, Topole i Oplenca. Ovaj put je  zanimljiv  zato što vodi kroz prelepe krajolike Šumadije, 


vinograde, voćnjake i guste hrastove šume, a gde možete posetiti i istorijske spomenike kap što su, crkva Svetog Đorđa, kuća Kralja Petra I Karađorđrvića i mauzolej dinastije Karađorđrvić. Naravno i neizostavnu vinariju Aleksandrović, uz jedan mali savet da je najbolje putovati početkom proleća ili u ranu jesen kada su boje u prirodi fenomenalne pa je onda i uživanje potpuno.


Naravno za jedno ovako lepo vino iz srca Šumadije ja sam morao da odaberem neko vino iz Vojvodine koje bi mu pariralo. Izbor je pao na vinariju Zvonko Bogdan iz Subotice sa samog severa Srbije i njihovu jedinstvenu kupažu nazvanu 8. tamburaša berba 2013. koja ovim imenom  prosto ide uz polja nepregledne vojvođanske ravnice.
Vina su bila spremna, poslužio sam gostima pečene filete orade na sosu od limuna uz hrskavi čips od krompira sa peršunom. Ivan i Sanja nisu skrivali oduševljenje ovom ukusnom kombinacijom vina i hrane.
Naravno kao što sam i očekivao Ivan se odlučio za Trijumf gold jer mu je odgovaralo ovako snažno vino,a sami ukusi limete i vanile bili su mu odličan pratilac uz meso ribe i sos od limuna. Sanja se ipak odlučila za malo smirenije vino kao što je i sam vojvođanski mentalitet, pa su je 8. tamburaša kupili sa svojim raskošnim bukeom breskve, mineralnošću i svežinom.
Druženje se nastavilo do kasno u noć, otvorilo si i popilo još nekoliko boca, a slušali su se tamburaši i ti  onih  osam sa Petrovaradina. Na počinak smo otišli uz obećanje Ivanu i Sanji da ćemo ih sutra voditi do vinarije Zvonko Bogdan da probaju još njihovih vina.
Sutradan, je obećanje i ispunjeno.
Živeli!



                             



                             Pečeni fileti orade sa sosom od limuna i čipsom od peršuna


Sastojci :

-4 fileta očišćene orade (150 gr svaki)
-maslinovo ulje
-komad papira za pečenje dovoljno veliki da prekrije tiganj u kojem se peče riba

Sos od limuna :

-4 kašike ekstra devičanskog maslinovog ulja
-1 vezica svežeg peršuna sitno seckanog
-rendana korica od 1 limuna
-2 kašike ceđenog soka od limuna
-pola kašikice dijon senfa

Za čips od krompira sa peršunom :

-100 gr maslaca
-3 veća oljuštena krompira
-1 vezica svežeg peršuna
-so
-biber

1.      Oljušteni krompir narezati na što tanje listove pomoću pilera.
2.      Papir za pečenje namazati otopljenim maslacem, posuti solju i biberom, složiti listove krompira, na svaki staviti list peršuna, pokriti drugim listom krompira, premazati otopljenim maslacem posoliti i pobiberiti.
3.      Prekriti još jednim papirom za pečenje i poklopiti limom( najbolje nekom tepsijom) da se listovi krompira ne bi odvojili u toku pečenja.
4.      Peći na 220 stepeni oko 10 minuta.
5.      Za sos pomešati limunov sok, rendanu koricu limuna, dijon senf, sitno seckani peršun i maslinovo ulje.
6.      Filete ribe posoliti.
7.      Filete pržiti u tiganju na malo maslinovog ulja sa kožom na dole,da se koža ne bi savila u toku pečenja, prekriti tiganj i ribu sa papirom za pečenje i opteretiti nekom težom posudom(šerpa).
8.      Ribu peći sa svake strane od 3 do 4 minuta.
9.      Servirati tako da se na tanjir stavi malo sosa, na njega stavi riba i pored čips od krompira



Коментари

Популарни постови са овог блога

Dimljena zapečena butkica versus Varijanta

Spremajući fina jela  kojima sam tražio savršen vinski par, primetio sam da sam zaboravio na jednu poznatu namirnicu, slučajno ili namerno ni sam nisam siguran. Bilo je to ono po čemu je Srbija nadaleko poznata , pogađate bio je to dobar planinski  kajmak. Odlučio sam da to promenim i posetim jedno mesto gde po meni nastaje jedan od najukusnijih kajmaka u Srbiji. Osoba koja je pravila ovaj kajmak bila je moja rođena tetka Nada Živković iz sela Brezova. Krenuo sam na put ka manastiru Studenica zadužbini Stefana Nemanje, po mnogima jednom od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prfinjene arhitekture vizantijsko-raške škole već i zbog divnog predela na kome je sagrađen. Svojim kolima sam stigao do Studenice, gde su me sačekali Vesna i Ivan,  inače moja sestra od tetke i njen muž. Prebacili smo se u  njihov terenski auto, jer put  do mesta Brezova  nije bio baš u najboljem stanju. Poneo sam par poklona za moje domaćine  ali između ostalog i bocu vi...

Savršen ručak u Loftu

Bilo je sunčano subotnje prepodne, Dejana inače moja supruga i ja vozili smo bicikle po  tek  probuđenim ulicama Novog Sada. Obilazili smo grad u potrazi za najkarakterisitičnijim i najvrednijim kućama Novog Sada, imali smo i vodiča u vidu izvrsne knjige: „Novi Sad od kuće do kuće“ .  Autor ove knjige je bila naša sugrađanka istoričar umetnosti Donka Stančić. Zaista vredna knjiga džepnog formata, idealna kada vozite bicikl, sažetih tekstova, osnovnih informacija i pažljivo biranih fotografija namenjena je u potpunosti svakom  profilu čitaoca. Obilazak je trajao nekoliko sati, u pitanju je stotinak kuća razbacanih po obodima i  širem centru grada. Sat na tornju crkve Imena Marijinog  pokazivao je dva popodne, a mi smo se nalazili u blizini, tačnije u ulici Njegoševa br.2 ispred palate“Gvozdeni čovek“. Ova kuća je izgrađena davne 1908. godine u secesijskom stilu arhitekte Karolj Kovača iz Budimpešte. Zanimljivo je da se na samom uglu ove kuće,...

Wiener Saftgulasch versus Svb Rosa i Zavet stari

Svake godine  poslednja nedelja avgusta, za  moje kolege sa posla Ivicu, Mikija i naravno mene je posebna. Jovan, gazda firme u kojoj radimo u to vreme nas vodi na jezero Plansee  u austrijskoj pokrajini Tirol  koje važi za najčišće jezero sa kategorijom kvaliteta vode broj 1.  Naše druženje predstavlja kako bi u modernom žargonu rekli  "team building"  jer za velike uspehe je potreban dobar tim,  sa sloganom : „ Sami ne mo žemo onoliko koliko možemo zajedno“. Nas četvorica idemo na produženi vikend gde vreme provodimo  u kupanju, ronjenju i dugim šetnjama u prirodi, međutim glavni akcenat se stavlja na hranu i dobru kapljicu. Uglavnom uživamo u ukusnoj austriskoj kuhinji moje kolege više u raznim vrstama piva, a ja naravno u vinima kojih moram priznati u Austriji ima jako puno. Prošle godine smo u povratku sa jezera svratili do Beča i u jednoj od mnogobrojnih bečkih pivnica probali izvrstan Wiener Saftgulasch mit  Se...