Пређи на главни садржај

Riba pečena u soli versus Misija i Tri Morave



Svi iole ozbiljnijii zaljubljenici u vino bi trebalo barem jednom da pročitaju knjigu mađarskog pisca Bele Hamvaša "Filozofija vina". Kada pročitate ovu knjigu, drugačije ćete piti i drugačije razgovarati o vinu, a u toku samog čitanja mislićete na prijatelje sa kojima ste pili vino i sa kojima ćete opet piti i razgovarati.
Ova knjiga  bila je inspiracija za uvodni deo diplomskog rada odnosno projekta vinskog podruma na Arhitektonskom fakultetu u Novom Sadu,  Gorana, inače najboljeg prijatelja sa studija moje supruge , a kasnije i našeg venčanog kuma.
Diplomski rad je uspešno odbranjen sa  najvišom ocenom, a za Gorana slobodno mogu reći da je bio pionir jer je obradio temu koja će mnogo kasnije postati aktuelna,  jer će vinogradarstvo i proizvodnja vina  doživeti ekspanziju i procvat u celoj našoj zemlji i regionu.
 Od tada je prošlo 14. godina, Goran sada živi u Šefildu u Engleskoj gde se i dalje uspešno bavi arhitekturom,  jednom godišnje dođe do Novog Sada da poseti stare prijatelje.
Naravno svaki njegov dolazak se proslavi dobrom hranom i zalije lepim vinom, što se podrazumeva za jednog vinoljubca kao što je Goran. Ni sada to nije bio izuzetak, na meniju je brancin koju sam specijalno za ovu priliku pekao u krupnoj morskoj soli uz dodatak ukusnog ajoli sosa. Vina koja sam odabrao su Misija Chardonnay 2012. vinarije Janko iz Smedereva i Tri Morave belo 2013. kupaža Smederevka, Tamjanika i Morava vinarije Temet iz Jagodine.
Goran je bio oduševljen načinom na koji sam poslužio ribu, pleh sa ribom na stolu, kuhinjskim čekićem oslobađam ribu iz okamenjene kore morske soli, cela prostorija je ispunjena fenomenalnim mirisima, mirisima mora. Odvajam filete, dodajem ajoli sos i sipam nam vino, Goran se odlučio za Tri Morave od vinarije Temet, a ja za Jankovu Misiju..
Bio je to praznik za sva čula, Goran  je u kupaži Tri Morave našao savršen spoj, ovo pitko vino,  posebnog ukusa i fine duge završnice po njemu bilo je odličan pratilac  ribe, naročito je istakao mineralnost koja je riba sačuvala zahvaljujući kori od soli, a koja se fino slagala sa voćnim aromama u vinu. Ja sam se odlučio za Jankov chardonnay  koji me je kupio  svojim voćnim ukusima i bio je savršen pratilac uz  ribu i ajoli sos, posebno bih istakao svežinu samog vina, koja  me je oduševila.
Goran je pohvalio moj način spremanja ribe, rekao mi je da je morska so, sačuvala sve mirise i ukuse i da ne zna da smo stotinama kilometara udaljeni od mora, pomislio bi da je riba sada izvađena iz vode. A o  vinima koje smo probali posebno je bio zadivljen jer  je zaključioi da sa svakim njegovim  dolaskom u Srbiju  vina su sve bolja  i bolja.
Na kraju dobrog obroka, zalivenog finim vinima, Goran je citirao Belu Hamvaša i jednu od njegovih mudrih misli iz Filozofije vina, a koja glasi :
"Vino voli visinu i dobar pogled, voli gledati odozgo"

Živeli !



                                             CELA RIBA PEČENA U SOLI SA AJOLI SOSOM

Za 4 osobe

Sastojci :

-1 kg brancina, skinuti krljušt i očistiti utrobu
-1 vezica svežeg bosiljka
-1 vezica peršuna
-lisnati vrhovi komorača
-2 limuna( jedan iseći, a drugi narendati)
-1.5 kg krupne morske soli ( na 1 kg ribe ide 1.5 kg sol i)
-Narendana kora od jedne pomorandže
-1‚jaje, umućeno
-šaka semenki komorača
-maslinovo ulje

Priprema :

1. Rernu zagrejte na 220 stepeni.
2. Kada ribu očistite, napunite je bosiljkom, peršunom, listovima komorača i kriškama limuna.
3. So pomešajte sa narendanom korom limuna i pomorandže, jajetom i semenkama komorača. Naspite nekoliko mlazova vode i sve dobro pomešajte dok ne počne da liči na morski pesak.
4. Na dno pleha pospite sloj soli od 1 cm i na njemu napravite malo udubljenje za svaku ribu.
5. Ribe premažite maslinovim uljem i stavite u pleh preko soli. Ostatak soli stavite preko njih i dobro pritisnite. Glave i repove ne morate prekrivati.
6. Ribu pecite u prethodno zagrejanoj rerni 20-40 minuta. Vreme pečenja zavisi od debljine sloja soli, od vaše rerne, vrste i veličine ribe koje spremate, kao i od njene temperature u trenutku stavljanja u rernu. Teško je biti 100 posto siguran kada je riba pečena, zato je najbolje da viljuškom ubodete u njen najdeblji deo, zadržite je 10 sekundi i brzo stavite na usne. Ako je viljuška vruća, riba je pečena, a ako nije treba još da se peče.
7. Ribu poslužite u plehu, sloj od soli razlomite pred gostima uz dodatak ajoli sosa.

AJOLI SOS


Sastojci :
-1 glavica belog luka
-1 kuvani krompir
-2 sveža žumanceta
-250 ml maslinovog ulja
-1 limun ( samo sok )

Priprema :

1.Ceo proces pripreme sosa se odvija u blenderu.
2. U blender dodati posoljen beli luk, žumanca i kuvani krompir. Sve dobro izmiksati i postepeno dodavati maslinovo ulje, kao za majonez, neprestano miksajući.
3. Na kraju dodati limunov sok.







Коментари

Популарни постови са овог блога

Dimljena zapečena butkica versus Varijanta

Spremajući fina jela  kojima sam tražio savršen vinski par, primetio sam da sam zaboravio na jednu poznatu namirnicu, slučajno ili namerno ni sam nisam siguran. Bilo je to ono po čemu je Srbija nadaleko poznata , pogađate bio je to dobar planinski  kajmak. Odlučio sam da to promenim i posetim jedno mesto gde po meni nastaje jedan od najukusnijih kajmaka u Srbiji. Osoba koja je pravila ovaj kajmak bila je moja rođena tetka Nada Živković iz sela Brezova. Krenuo sam na put ka manastiru Studenica zadužbini Stefana Nemanje, po mnogima jednom od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prfinjene arhitekture vizantijsko-raške škole već i zbog divnog predela na kome je sagrađen. Svojim kolima sam stigao do Studenice, gde su me sačekali Vesna i Ivan,  inače moja sestra od tetke i njen muž. Prebacili smo se u  njihov terenski auto, jer put  do mesta Brezova  nije bio baš u najboljem stanju. Poneo sam par poklona za moje domaćine  ali između ostalog i bocu vi...

Savršen ručak u Loftu

Bilo je sunčano subotnje prepodne, Dejana inače moja supruga i ja vozili smo bicikle po  tek  probuđenim ulicama Novog Sada. Obilazili smo grad u potrazi za najkarakterisitičnijim i najvrednijim kućama Novog Sada, imali smo i vodiča u vidu izvrsne knjige: „Novi Sad od kuće do kuće“ .  Autor ove knjige je bila naša sugrađanka istoričar umetnosti Donka Stančić. Zaista vredna knjiga džepnog formata, idealna kada vozite bicikl, sažetih tekstova, osnovnih informacija i pažljivo biranih fotografija namenjena je u potpunosti svakom  profilu čitaoca. Obilazak je trajao nekoliko sati, u pitanju je stotinak kuća razbacanih po obodima i  širem centru grada. Sat na tornju crkve Imena Marijinog  pokazivao je dva popodne, a mi smo se nalazili u blizini, tačnije u ulici Njegoševa br.2 ispred palate“Gvozdeni čovek“. Ova kuća je izgrađena davne 1908. godine u secesijskom stilu arhitekte Karolj Kovača iz Budimpešte. Zanimljivo je da se na samom uglu ove kuće,...

Wiener Saftgulasch versus Svb Rosa i Zavet stari

Svake godine  poslednja nedelja avgusta, za  moje kolege sa posla Ivicu, Mikija i naravno mene je posebna. Jovan, gazda firme u kojoj radimo u to vreme nas vodi na jezero Plansee  u austrijskoj pokrajini Tirol  koje važi za najčišće jezero sa kategorijom kvaliteta vode broj 1.  Naše druženje predstavlja kako bi u modernom žargonu rekli  "team building"  jer za velike uspehe je potreban dobar tim,  sa sloganom : „ Sami ne mo žemo onoliko koliko možemo zajedno“. Nas četvorica idemo na produženi vikend gde vreme provodimo  u kupanju, ronjenju i dugim šetnjama u prirodi, međutim glavni akcenat se stavlja na hranu i dobru kapljicu. Uglavnom uživamo u ukusnoj austriskoj kuhinji moje kolege više u raznim vrstama piva, a ja naravno u vinima kojih moram priznati u Austriji ima jako puno. Prošle godine smo u povratku sa jezera svratili do Beča i u jednoj od mnogobrojnih bečkih pivnica probali izvrstan Wiener Saftgulasch mit  Se...