Пређи на главни садржај

Špagete sa sipinim mastilom i kozicama u sosu od burbon vanile versus Babaroga Bjelica


"Always keep  a bottle of champagne in the fridge for special occasions.
 Sometimes the special occasion is that you've got a bottle of champagne in the fridge." 
                                                                                                                                              Hester Browne New York Times 

Treba imati bocu šampanjca u frižideru  uvek spremnu za neku posebnu priliku, ponekad ta posebna prilika je  kad imate bocu šampanjca u frižideru.
Bile su ovo reči s kojima sam se slagao u potpunosti, a moja posebna prilika je bila potraga za savršenim parom vina i hrane. Ono istina  ja u frižideru nisam imao šampanjac  ali sam zato imao jedno fantastično penušavo vino s Fruške gore. Bila je to penušava Babaroga 2014. iz garažne vinarije Bjelica u Novom Sadu, napravljena od šardonea iz čortanovačkih vinograda.

Za početak otvorio sam ovaj idealno ohlađen penušavac, kako red nalaže, vino sam trebao sipati u čašu flaut. Ali eto sticajem raznih okolnosti, te čaše su se uvek lomile  u kući, pa smo bili u deficitu sa njima, morao sam da se zadovoljim običnim vinskim čašama za belo vino. Što će se kasnije ispostaviti kao pravi potez, jer su baš one omogućile vinu da prodiše punim plućima i oslobodi sve one divne arome koje je krilo u sebi.

Penušava Babaroga je tokom sipanja razvila obilnu penu, a perlanje odnosno končići sitnih mehurića u čaši  trajali su jako, jako dugo. Na nosu  mehurići su golicali nozdrve, ili je možda bolje da to opišem kao "neobično piće koje pršće u nos"- poznatom  frazom iz našeg domaćeg filma  Tri karte za Holivud. Odnosno scene kada se Nikola Milentijević vrati iz Amerike u zabitu varošicu kod svojih roditelja, a svojim rođacima i komšijama donese da po prvi put probaju koka kolu. Ta scena mi uvek natera osmeh na lice. Nego šalu na stranu, penušava Babaroga je na nosu bila prava eksplozija mirisa, koktel raznog tropskog voća i vanile. U ustima puna, voćna, osvežavajužća i zaokružena, s drugim gutljajem odlučio sam da joj pronađem odgovarajući par u vidu finog jela.

A koja bi to hrana ovu raskošnu penušavu Babarogu učinila još bogatijom i snažnijom, moj izbor su bile špagete od sipinog mastila i kozica u sosu od burbon vanile. Jednostavno jelo za pripremanje, ali sa puno raznih ukusa i mirisa kao stvorenih za  jedno ovakvo vino. 

Stavljam veliki lonac vode na šporet, dok voda ne proključa, na jednom tiganju na malo maslaca i belog luka, zapečem kozice, na drugom tiganju
sitno seckan crni i beli luk, dodajem pavlaku i vanilu. Sve se lagano krčka, voda je proključala i špagete su u njoj, sad je pravo vreme da se u sos lagano dodaju penasto umućena žumanca i pred sam kraj malo burbona. Špagete su kuvane, cedim ih, dodajem kozice u sos da se sve lepo sjedini, tanjir je ispred mene, kozice na špagetama, sos od vanile preko i sitno seckani peršun za dekoraciju. Moram da priznam da su boje na tanjiru bile savršene, crna, žuta, narandžasta i zelena, još jedna čaša penušavca pa da vidimo ovaj savršen par na delu.

Ponovo mehurići "pršću nos" ovaj put mirisima breskve, ananasa i vanile slagajući se sa mirisima sosa burbon vanile. U ustima  osvežavajućih voćnih mehurića,  i slast koja je idealno  pratila ono malo šećera penasto umućeni žumanaca. Duga voćna završnica koja se ogledala u mešavini tropskog voća prosto je tražila ukusno meso kozica i lagani ukus i miris mora špageta sa sipinim mastilom. Povratni ukus u ustima sa vanilastim aromama vrhunskog hrasta pravio je perfektan balanas s vanilom u sosu.

Uživajući u ovom savršenom paru vina i hrane, imao sam i  malog pomoćnika u kuhinji,  mog dvogodišnjeg sina Kolju. Dok smo pripremali hranu, slušali smo dečije pesme, jedna pesmica od Ljubomira Ršumovića je obeležila ovu posebnu priliku.
"Nosim joj limun, nudim joj krušku, a ona ni da pokaže njušku, da li postoji, il' ne postoji - uglavnom ona se mene boji" Ova Babaroga nije tako strašna, naprotiv ona je raskošna i šarmantna,  špageti i kozice je ono što ona voli, i naravno da postoji, živeli!






             Špagete sa sipinim mastilom i kozicama u sosu od burbon vanile





  Za 4 osobe

Sastojci:

- 12 kozica

- 500g špageta sa sipinim mastilom

- 60g maslaca

- 1 glavica crnog luka, sitno seckana

- 1 čen belog luka, zgnječen

- 250 ml pavlake za kuvanje

- 1 kašičica ekstrata vanile

- 2 žumanceta

- 1 kašičica šećera

- 1 kašičica burbona

- sitno seckani peršun za dekoraciju



Priprema:


1. U veliki kuhinjski lonac sipati 4l vode, dodati četiri kašike soli, staviti na vatru i ostaviti da voda prioključa.

2. U međuvremenu, u velikom tiganju na srednjoj vatri otopiti maslac, 1 čen zgnječenog belog luka, dodati škampe, peći ih sa obe strane ne duže od 1 do 2 minuta, skloniti tiganj sa vatre, i održavati škampe toplim.

3. Špagete dodati u ključalu vodu i kuvati ih onoliko minuta koliko piše na pakovanju.

4. U manoj posudi, umutiti žumanca sa šećerom dok ne dobijete svetlo žutu boju i dok se šećer ne istopi.

5. U međuvremenu, u tiganj dodati jednu kašiku ulja, pustiti da se ulje dobro zagreje, dodati crni i beli luk i sve pržiti 2 minuta.

6. . U luk  dodati pavlaku i ekstrat vanile, pustiti da proključa, skloniti sa vatre i dodavati malo po malo umućena žumanca uz neprestano   mešanje. Vratiti ponovo na umerenu vatru i kuvati dok sos ne počne da se zgušnjava, pred sam kraj kuvanja dodati burbon.

7.  U sos dodati tople škampe i sve dobro promešati.

8. U tanjiru servirati prvo dobro oceđene špagete, preko staviti par komada škampa, preliti sosom od burbon vanile i sve
    posuti sitno seckanim peršunom. 
     






Коментари

Популарни постови са овог блога

Dimljena zapečena butkica versus Varijanta

Spremajući fina jela  kojima sam tražio savršen vinski par, primetio sam da sam zaboravio na jednu poznatu namirnicu, slučajno ili namerno ni sam nisam siguran. Bilo je to ono po čemu je Srbija nadaleko poznata , pogađate bio je to dobar planinski  kajmak. Odlučio sam da to promenim i posetim jedno mesto gde po meni nastaje jedan od najukusnijih kajmaka u Srbiji. Osoba koja je pravila ovaj kajmak bila je moja rođena tetka Nada Živković iz sela Brezova. Krenuo sam na put ka manastiru Studenica zadužbini Stefana Nemanje, po mnogima jednom od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prfinjene arhitekture vizantijsko-raške škole već i zbog divnog predela na kome je sagrađen. Svojim kolima sam stigao do Studenice, gde su me sačekali Vesna i Ivan,  inače moja sestra od tetke i njen muž. Prebacili smo se u  njihov terenski auto, jer put  do mesta Brezova  nije bio baš u najboljem stanju. Poneo sam par poklona za moje domaćine  ali između ostalog i bocu vi...

Savršen ručak u Loftu

Bilo je sunčano subotnje prepodne, Dejana inače moja supruga i ja vozili smo bicikle po  tek  probuđenim ulicama Novog Sada. Obilazili smo grad u potrazi za najkarakterisitičnijim i najvrednijim kućama Novog Sada, imali smo i vodiča u vidu izvrsne knjige: „Novi Sad od kuće do kuće“ .  Autor ove knjige je bila naša sugrađanka istoričar umetnosti Donka Stančić. Zaista vredna knjiga džepnog formata, idealna kada vozite bicikl, sažetih tekstova, osnovnih informacija i pažljivo biranih fotografija namenjena je u potpunosti svakom  profilu čitaoca. Obilazak je trajao nekoliko sati, u pitanju je stotinak kuća razbacanih po obodima i  širem centru grada. Sat na tornju crkve Imena Marijinog  pokazivao je dva popodne, a mi smo se nalazili u blizini, tačnije u ulici Njegoševa br.2 ispred palate“Gvozdeni čovek“. Ova kuća je izgrađena davne 1908. godine u secesijskom stilu arhitekte Karolj Kovača iz Budimpešte. Zanimljivo je da se na samom uglu ove kuće,...

Wiener Saftgulasch versus Svb Rosa i Zavet stari

Svake godine  poslednja nedelja avgusta, za  moje kolege sa posla Ivicu, Mikija i naravno mene je posebna. Jovan, gazda firme u kojoj radimo u to vreme nas vodi na jezero Plansee  u austrijskoj pokrajini Tirol  koje važi za najčišće jezero sa kategorijom kvaliteta vode broj 1.  Naše druženje predstavlja kako bi u modernom žargonu rekli  "team building"  jer za velike uspehe je potreban dobar tim,  sa sloganom : „ Sami ne mo žemo onoliko koliko možemo zajedno“. Nas četvorica idemo na produženi vikend gde vreme provodimo  u kupanju, ronjenju i dugim šetnjama u prirodi, međutim glavni akcenat se stavlja na hranu i dobru kapljicu. Uglavnom uživamo u ukusnoj austriskoj kuhinji moje kolege više u raznim vrstama piva, a ja naravno u vinima kojih moram priznati u Austriji ima jako puno. Prošle godine smo u povratku sa jezera svratili do Beča i u jednoj od mnogobrojnih bečkih pivnica probali izvrstan Wiener Saftgulasch mit  Se...