Пређи на главни садржај

Sporo pečeni jagnjeći kotleti versus Kremen Kamen



Počele su sezone slava koje su posle Božića najvažniji porodični praznik. To je vreme kada okupljamo svoje najmilije i sa njima slavimo  zaštitnika svoje kuće.
U hrišćanskom duhu je da se slava obeleži skromno, međutim poslednjih decenija svedoci smo pravih gozbi koje se prave u čast ovog porodičnog praznika.
Na jednu takvu slavu bio sam i ja pozvan, bio je to Mitrovdan slava mojih dobrih prijatelja Nikole i Svetlane. Moram da napomenem da ovo dvoje ljudi imaju dve velike pasije, prva je dizajn i uređivanje prostora koja se ogleda kroz rad njihove firme "Preduzeće" (http://www.nmartinproject.com/preduzece-4/)
 Preduzeće čine Svetlanin studio za grafički i web dizajn 3 oranges (http://www.3-oranges.com/) i  Nikolin arhitektonski biro N-Martin Project (http://www.nmartinproject.com/) Osnovni cilj  je da udruženi  proizvedu lepe predmete, za svakodnevni život, čijom upotrebom se širi estetika i ekološka
svest i savest. Druga njihova velika pasija  je pogađate,  hedonizam, uživanje u ukusnoj hrani i dobrim vinima. Baš zato sam odlučio da na slavu ponesem vino koje će
u potpunosti ispoštovati slavsku atmosferu i  zadovoljiti sve ukuse mojih domaćina. Znao sam da će se za slavskom trpezom naći raznih ukusniuh đakonija, koje će lično Nikola spremati, a kojima  će Kremen Kamen 2012. vinarije Matalj iz Negotina biti savršen par. Cabernet sauvignon koji je na takmičenju The Balkans International Wine Competition BIWC 2015. godine proglašen najboljim vinom na Balkanu biće kao stvoren za proslavu najvažnijeg porodičnog praznika.

Nikola i Svetlana su me dočekali na pragu svog porodičnog doma,  primetio sam da su svi detalji u stanu besprekorno urađeni i koji su u kombinaciji sa  odličnim komadima nameštaja, ovom prostoru davali toplinu i ljubav  . Gosti su već bili tu, moj poklon je izmamio osmehe na licima mojih domaćina, Kremen Kamen je bio pažljivo dekantiran i par sati kasnije spreman za konzumaciju.
Za slavskom trpezom su se ređala ukusna jela, bilo je tu svega, dok smo uživali u slasnim zalogajima, Nikola mi je rekao da je spremio jedno iznenađenje za mene. Napravio je glavno jelo koje će biti vrhunac večeri i uz koje će poslužiti Kremen Kamen. Pošto je znao da i ja volim da kuvam zamolio me ja da mu pomegnem u kuhinji
jer je trebalo pripremiti i servirati jelo za 20 gostiju. Naravno da sam oberučke prihvatio njegovu ponudu, konačno sam i saznao šta je to Nikola napravio, bili su to sporo pečeni jagnjeći kotleti, na valjušcima od krompira i limete sa sotiranim listovima crvenog radiča i sosom od ruzmarina. Brzo smo se organizovali u kuhinji, Nikola je spremao valjuške, ja sam spremao sos, i sotirao  listove radiča, zatim smo krenuli da serviramo glavno jelo. Nikola je bio zadužen da posloži jelo na tanjiru, ja sam tu bio asistent i opet je došla do izražaja ljubav, posvećenost i kreativnost koju je on uložio u ovo jelo.
Odlučili smo da jelo probamo pre nego što ga iznesemo pred goste i da ga uparimo sa vinom, da bi na miru prokomentarisali utiske oko uparivanja. I evo kako je bilo. Nikoli se posebno dopala kombinacija slatkih mirisa vanile koji su dolazili od barika i suve šljive sa mirisima kotleta i sosa od ruzmarina, u ustima fini slatkasti tanini su besprekorno pratili slatko meso jagnjetine i ruzmarinov sos. Ja sam pak uživao u onom delu gde su se voćni ukusi u vinu, a naročito bih izdvojio trešnju idealno slagali sa sočnim mesom kotleta i prijatnom gorčinom radiča, opet sa druge strane blage vinske kiseline  bile su sjajan pratilac osvežavajuće kiseline u valjušcima.
Nakon naše degustacije, jelo smo mogli ponosno da serviramo gostima, svi su bili oduševljeni što hranom što vinom mislim da će svi dugo pamtiti ovu mitrovdansku gozbu. 
Nakon par sati, gosti su polako počeli da se razilaze, ja sam ostao poslednji, nekako sam sačuvao još malo Kremen Kamena, sipao Nikoli i meni u čaše, našla se tu
i  po jedna fina cigara cohiba maduro da se u njenom dimu lepo zaokruži ovaj savršen par vina i hrane.
Srećna slava i živeli!


                                            SPORO PEČENI JAGNJEĆI KOTLETI
                                          SA VALJUŠCIMA, CRVENIM RADIČEM
                                                      I SOSOM OD RUZMARINA




za 4 osobe


Sastojci:

za jagnjeće kotlete

-  8 jagnjećih kotleta ( svaki od po 100g )
-  200 g šargarepe
-  2 grančice ruzmarina
-  so
-  biber


za valjuške od krompira i limete

- 500 g krompira
- 1 jaje
- brašno
- so
- rendana kora od pola limete



za sos od ruzmarina

- iglice od dve grane ruzmarina
- 100 g šećera
- 250 ml vode
- sok od pola limuna
- pola kašičice rendanog muskatnog oraščića


Ostalo:

4 velika lista crvenog radiča
- sitno seckani peršun za posipanje


Priprema:


1. Jagnjeće kotlete izvaditi iz frižidera, dobro ih posoliti i pobiberiti. Ostaviti ih napolju na sobnoj temperaturi 15-20 minuta. Šargarepu oljuštiti, prepoloviti na pola, i zajedno sa ruzmarinom i jagnjećim kotletima sve uviti u aluminijumsku foliju i staviti u pleh za pečenje. Ubaciti u prethodno zagrejanu rernu, jagnjeće kotlete peći 12 sati, na maksimalnoj temperaturi od 70 stepeni.

2. Za spremanje valjušaka prvo oprati i skuvati u loncu krompir. Kada je krompir kuvan, ocedite ga od vode, oljuštiti i propasirati kroz presu
    za krompir. U sredini krompira napraviti udubljenje i staviti unutra  celo jaje, rendanu koru limete i malo soli. Dodati brašno
    toliko da testo bude malo tvrđe, smesu razvijte u dugačke rezance malo deblje od prsta. Isecite ih na manje komade
    i stavite ih u posoljenu vodu koja ključa, sačekajte par minuta da isplivaju na površinu i vadite ih sa strane.

3. Za spremanje sosa od ruzmarina, sve sastojke stavite u šerpu, pustite da proključa, i kuvajte na umerenoj vatri
    15-20 minuta, dok se sos ne zgusne.Sos procediti  pre serviranja.


4. Jelo serviramo sledećim redosledom, u dubljem tanjiru na dno stavimo valjuške, preko njih sotirane listove crvenog radiča. Zatim jagnjeće kotlete,
     tako da se naslanjaju jedan na drugi, po obodu tanjira nalijemo kašiku sosa od ruzmarina i sve pospemo sitno seckanim peršunom.
















Коментари

Популарни постови са овог блога

Dimljena zapečena butkica versus Varijanta

Spremajući fina jela  kojima sam tražio savršen vinski par, primetio sam da sam zaboravio na jednu poznatu namirnicu, slučajno ili namerno ni sam nisam siguran. Bilo je to ono po čemu je Srbija nadaleko poznata , pogađate bio je to dobar planinski  kajmak. Odlučio sam da to promenim i posetim jedno mesto gde po meni nastaje jedan od najukusnijih kajmaka u Srbiji. Osoba koja je pravila ovaj kajmak bila je moja rođena tetka Nada Živković iz sela Brezova. Krenuo sam na put ka manastiru Studenica zadužbini Stefana Nemanje, po mnogima jednom od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prfinjene arhitekture vizantijsko-raške škole već i zbog divnog predela na kome je sagrađen. Svojim kolima sam stigao do Studenice, gde su me sačekali Vesna i Ivan,  inače moja sestra od tetke i njen muž. Prebacili smo se u  njihov terenski auto, jer put  do mesta Brezova  nije bio baš u najboljem stanju. Poneo sam par poklona za moje domaćine  ali između ostalog i bocu vi...

Savršen ručak u Loftu

Bilo je sunčano subotnje prepodne, Dejana inače moja supruga i ja vozili smo bicikle po  tek  probuđenim ulicama Novog Sada. Obilazili smo grad u potrazi za najkarakterisitičnijim i najvrednijim kućama Novog Sada, imali smo i vodiča u vidu izvrsne knjige: „Novi Sad od kuće do kuće“ .  Autor ove knjige je bila naša sugrađanka istoričar umetnosti Donka Stančić. Zaista vredna knjiga džepnog formata, idealna kada vozite bicikl, sažetih tekstova, osnovnih informacija i pažljivo biranih fotografija namenjena je u potpunosti svakom  profilu čitaoca. Obilazak je trajao nekoliko sati, u pitanju je stotinak kuća razbacanih po obodima i  širem centru grada. Sat na tornju crkve Imena Marijinog  pokazivao je dva popodne, a mi smo se nalazili u blizini, tačnije u ulici Njegoševa br.2 ispred palate“Gvozdeni čovek“. Ova kuća je izgrađena davne 1908. godine u secesijskom stilu arhitekte Karolj Kovača iz Budimpešte. Zanimljivo je da se na samom uglu ove kuće,...

Wiener Saftgulasch versus Svb Rosa i Zavet stari

Svake godine  poslednja nedelja avgusta, za  moje kolege sa posla Ivicu, Mikija i naravno mene je posebna. Jovan, gazda firme u kojoj radimo u to vreme nas vodi na jezero Plansee  u austrijskoj pokrajini Tirol  koje važi za najčišće jezero sa kategorijom kvaliteta vode broj 1.  Naše druženje predstavlja kako bi u modernom žargonu rekli  "team building"  jer za velike uspehe je potreban dobar tim,  sa sloganom : „ Sami ne mo žemo onoliko koliko možemo zajedno“. Nas četvorica idemo na produženi vikend gde vreme provodimo  u kupanju, ronjenju i dugim šetnjama u prirodi, međutim glavni akcenat se stavlja na hranu i dobru kapljicu. Uglavnom uživamo u ukusnoj austriskoj kuhinji moje kolege više u raznim vrstama piva, a ja naravno u vinima kojih moram priznati u Austriji ima jako puno. Prošle godine smo u povratku sa jezera svratili do Beča i u jednoj od mnogobrojnih bečkih pivnica probali izvrstan Wiener Saftgulasch mit  Se...