Trgovac građom cincar Simče Paligorić je davne 1905. godine prokopao najkraći put između Ušća i Rudna. Put je prokopao ručno i uz pomoć mašina koje je sam konstruisao da bi došao do nepreglednih šumskih pronstranstava i omogućio sebi zaradu od prodaje građe.
Od tada je prošlo 110. godina, a put je i dalje u istom stanju u kakvom ga je Simče ostavio. Nikada nije upisan u mape, a nebrigom države meštani sela: Tepeči, Slatina, Železnica, Klunovići i Sence na ovom putu su zaboravljeni, pa je većina sela napuštena.
U selu Slatina rođena je moja majka, u njemu više niko ne živi ali moji roditelji ga nikada nisu zauvek napustili. Već skoro svaki vikend tokom proleća i leta provode svoje slobodno vreme odmarajući se u ovoj oazi netaknute prirode.
Tokom leta i ja ugrabim malo slobodnog vremena da dođem do Slatine, jedino prevozno sredstvo na putu Paligorića je traktor, jako neudoban prevoz jer je put u zaista očajnom stanju. Ali na sve to zaboravite kada vidite neverovatne pejzaže, nadišete se čistog planinskog vazduha i prođete kroz puno bukovih, borovih i hrastovih šuma. U ovim poslednjim raste namirnica koju jako volim, pečurka vrganj, bilo da je u svežem stanju ili sušena ona svakom jelu daje jednu posebnu draž.
Zato sam odlučio da spremam rižoto sa sušenim vrganjima, koje sam nabrao i osušio poslednji put kada sam bio u selu. Vino koje ću koristiti u spremanju rižota neće biti belo vino kako je uobičajeno već crveno i to sorte pinot noir koje će svojim elegancijom jelu dati specifičan ukus.
Spremio sam dve boce vina, Pinot Noir berba 2011. godine od vinarije Vinum iz Sremskih Karlovaca, Vojvodina i Pinot Noir berba 2011. vinarije Temet iz Lozovika, Jagodina.
Pinot Noir vinarije Vinum sam koristio u spremanju rižota, ostatak vina i drugi Pinot Noir vinarije Temet iskoristio sam za uparivanje vina i hrane.
Oba vina su voćnog karaktera gde dominiraju ukusi jagoda koji prate blagu slatkoću kremaste strukture pirinča, intezivni ukusi suvih vrganja savršeno se uklapaju sa blagim kiselinama u vinu dok se visoki alkoholi utapaju u masnoćama maslaca i parmezana.
Dva izuzetna vina odlično su se slagala sa rižotom od suvih vrganja, pečurke iz hrastovih šuma bile su delikates koji nema cenu.
Na kraju, jedno je sigurno put Paligorića nikada neće biti završen i zbog toga napuštena sela neće nikada oživeti ali moramo gledati i drugu vedriju stranu ove priče. Ta dugogodišnja izolovanost je sačuvala prirodu od uništenja i zagađenja, oni ljudi koji su to prepoznali ostaće da uživaju u tom netaknutom raju na Zemlji i da ubiraju plodove koje nam ona nesebično daje.
Živeli!
Rižoto sa suvim vrganjima
Od tada je prošlo 110. godina, a put je i dalje u istom stanju u kakvom ga je Simče ostavio. Nikada nije upisan u mape, a nebrigom države meštani sela: Tepeči, Slatina, Železnica, Klunovići i Sence na ovom putu su zaboravljeni, pa je većina sela napuštena.
U selu Slatina rođena je moja majka, u njemu više niko ne živi ali moji roditelji ga nikada nisu zauvek napustili. Već skoro svaki vikend tokom proleća i leta provode svoje slobodno vreme odmarajući se u ovoj oazi netaknute prirode.
Tokom leta i ja ugrabim malo slobodnog vremena da dođem do Slatine, jedino prevozno sredstvo na putu Paligorića je traktor, jako neudoban prevoz jer je put u zaista očajnom stanju. Ali na sve to zaboravite kada vidite neverovatne pejzaže, nadišete se čistog planinskog vazduha i prođete kroz puno bukovih, borovih i hrastovih šuma. U ovim poslednjim raste namirnica koju jako volim, pečurka vrganj, bilo da je u svežem stanju ili sušena ona svakom jelu daje jednu posebnu draž.
Selo Slatina |
Spremio sam dve boce vina, Pinot Noir berba 2011. godine od vinarije Vinum iz Sremskih Karlovaca, Vojvodina i Pinot Noir berba 2011. vinarije Temet iz Lozovika, Jagodina.
Pinot Noir vinarije Vinum sam koristio u spremanju rižota, ostatak vina i drugi Pinot Noir vinarije Temet iskoristio sam za uparivanje vina i hrane.
Oba vina su voćnog karaktera gde dominiraju ukusi jagoda koji prate blagu slatkoću kremaste strukture pirinča, intezivni ukusi suvih vrganja savršeno se uklapaju sa blagim kiselinama u vinu dok se visoki alkoholi utapaju u masnoćama maslaca i parmezana.
Dva izuzetna vina odlično su se slagala sa rižotom od suvih vrganja, pečurke iz hrastovih šuma bile su delikates koji nema cenu.
Na kraju, jedno je sigurno put Paligorića nikada neće biti završen i zbog toga napuštena sela neće nikada oživeti ali moramo gledati i drugu vedriju stranu ove priče. Ta dugogodišnja izolovanost je sačuvala prirodu od uništenja i zagađenja, oni ljudi koji su to prepoznali ostaće da uživaju u tom netaknutom raju na Zemlji i da ubiraju plodove koje nam ona nesebično daje.
Živeli!
Rižoto sa suvim vrganjima
za dve
osobe
SASTOJCI
:
- 200 gr
arborio pirinča
- 20 gr
suvih vrganja
- 1
srednja glavica crnog luka
- 2 čena
belog luka
- 1l
bujona od povrća
- 100 ml
crvenog vina pinot noir
- 20 gr
maslaca
- 50 gr
narendanog parmezana (Grana Padano)
-
maslinovo ulje
- so
- biber
Priprema
:
Suve
vrganje preliti vrućom vodom i ostaviti da odstoje 20 min , ocediti ih i
narezati na trakice, vodu u kojoj su bili vrganji sačuvati za kasnije. Na
zagrejanom maslinovom ulju propržiti sitno seckani crni i beli luk, posoliti i
pržiti oko 5 min, dodati vrganje, povremeno mešati, pržiti oko 2 min, a zatim
vrganje preliti vinom pinot noir. Ostaviti da se krčka dok vino ne ispari na
pola, dodati na vrganje pirinač( pirinač nemojte prati da bi se
zadržala kremasta struktura rižota) i zaliti sve sa jednom kutlačom vode
u kojoj su bili vrganji, povremeno mešati dok pirinač ne upije vodu.
Nastaviti
kuvanje pirinča na laganoj vatri uz stalno mešanje i povremeno dolivanje vrućeg
bujona od povrća narednih 20 minuta. Pred sam kraj dodati maslac,
narendani parmezan, biber, poklopiti rižoto i ostaviti da odstoji par minuta
pre posluživanja. Rižoto posuti sa listićima parmezana.
Коментари
Постави коментар